Tko to tamo križeve briše i smraduje Neretvu?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

19.7. – Ponedjeljak

Javnost u Bosni i Hercegovini ništa ne iznenađuje pa ni tvrdnje koje navodno potvrđuje više izvora da su se potukli Milorad Dodik i Dragan Lukač.

Možda bi sve bilo glasnije da, prema navodima izvora Nebojše Vukanovića, Dodik nije izvukao deblji kraj pa je prema jednoj verziji dobio šakom u glavu kad je krenuo na ministra policije, a prema drugoj završio na podu kad je Lukač nasrnuo na njega.

Navodno Dodik traži ostavku od ministra, a ministar će navodno radije u zatvor nego dati ostavku. A najradije bi u fotelju entitetskog premijera. To nije navodno. Svi bi u fotelju.

Kako je završio okršaj nećemo nikad znati. Političke trzavice ponovno će u sjenu baciti sav jad naših političara.

BiH ostaje uz Južni Kavkaz, Gruziju, Sahel, Afrički rog… jer je odlučeno da se produžuje mandat europskom izaslaniku. To je ona samostalnost kojom se u prsa busaju oni što ne umiju sami donijeti odluku osim ako se ta odluka ne trpa u džep.

20.7. – Utorak

Željko Komšić zasjeo je na glavnu stolicu u Predsjedništvu BiH gdje se, iz neobjašnjivih razloga, postavljaju četiri stolice i sokovi za nevidljivog. Vijest je to koja nikog ne zanima.

Komšić je sa Šefikom Džaferovićem, s kojim je u duetu od onog dana kad su im obojici u SDA stožeru brojali glasove, stao na branik domovine i krenuo s lekcijama o Srbiji. Džaferović kaže da sve miriše na devedesete. Iako u BiH sve smrdi.

No, nitko od visokih dužnosnika ne komentira još jednu potragu za ubijenima kraj Bugojna. Neke su jame glasnije od drugih, a patriotizam nije pogledati se u ogledalo.

Nitko ne trza ni na vijest o tome da se bh biser na Jadranu proslavlja mutnim poslovima s naplatom parkinga koja traje godinama i koja bi mogla biti teška za ozbiljnu svotu i dovesti do nekih neozbiljnih ljudi na ozbiljnim razinama. Popljačkanim stadima još jedna pljačka ništa ne znači.

21.7. – Srijeda

HDZ BiH objavio je svoj prijedlog izmjena Izbornog zakona u BiH. Prijedlog je odmah odbio Željko Komšić kao da se njega puno pita.

Ponovno se razvlači priča o tome treba li Bosni i Hercegovini OHR. Uspavani visoki predstavnik godinama je mirovao i nije puno galamio oko nebuloza domaćih snaga koje nemaju toliko snage uma da upravljaju ovom zemljom i da uvjere strane kreatore stvarnosti da mogu bilo što napraviti sami. Tužno je što nam stranci govore da nam trebaju stranci.

Nevjerojatno. Nitko nije skočio da brani Bosnu od miješanja u unutarnje stvari nakon što je hrvatski premijer Andrej Plenković rekao da može cijepiti cijelu BiH.

22.7. – Četvrtak

Država, koja ni sebe samu ne shvaća ozbiljno, zatražila je od Europske unije milijardu maraka bespovratnih sredstava. Ako netko bude pisao ozbiljne knjige o povijesti ove zemlje, u kojima neće biti laganja kao u ovima sada, trebao bi poglavlje posvetiti bogatim prosjacima ovoga mandata.

Ujedinjeni narodi odlučili su da mi u BiH ostanemo razjedinjeni i produžili rok trajanja OHR-u.

Ozbiljna država poput BiH, koja je popis stanovništva izvršila samo da potroši donirani novac, koja dionice autocesta otvara dva puta, u kojoj se otvaraju lažne tvornice da se umire glasači, u kojoj nema cjepiva i u kojoj se prodaju donirane datulje, povukla je svjetski važan potez.

Naime, Vijeće ministara BiH, na prijedlog Ministarstva vanjskih poslova, usvojilo je Akcijski plan za provođenje Strategije Bosne i Hercegovine za sprječavanje širenja oružja za masovno uništavanje.

Za to vrijeme, na prijedlog svih, bez plana, BiH provodi tiho samouništenje.

23.7. – Petak

Uspavani visoki predstavnik nametnuo je zakon kojim se kažnjava negiranje genocida. Pod krinkom pomirenja i relaksiranja odnosa, nametanje ovog zakona samo će produbiti prividno zakopane jazove u bh društvu u kojem svi tvrde da su nevini i da su najviše ubijeni.

Bilo bi dobro kad bi oni što likuju i oni koji kritiziraju, ali i oni koji odmjereno šute kao i uvijek, stavili ruku na srce pa u ime onih koji su preživjeli i kojima se živi priznali da nisu bili čisti. Možda bi nam, kad bismo prestali kusurati se mrtvima, lakše bilo biti živ u zemlji koja zna samo prodavati mrtve.

To što se nekom zabranjuje da govori nešto, a drugima oprašta što šute i negiraju, ne vodi nikud nego u još jedan kaos kojeg će neki iskoristiti za političke poene, a oni koji su nametnuli zakon vjerojatno kao još jedan adut za ucjene.

Za one koji su zaboravili a i za one koji se živi kriju iza mrtvih, objavljeno je kako inspekcija traži nove detalje u vezi s ocjenama prve dame u Bošnjaka.

Trebalo bi nametnuti zakon zabrane laganja o diplomama. Oni koji su ginuli, nisu ginuli da im se djeci laže.

24.7. – Subota

Iako je mostarski gradonačelnik, koji se više bori sa starim vukovima u Upravi nego s planovima za budućnost, rekao kako nema politizacije na Starom mostu, skakači su pokazali tko su pravi vladari mostarskog simbola.

Draško Stanivuković, koji nikada nije krio što misli o prošlosti, dobio je crveni karton pa ne smije nazočiti nekim čudom detaljno prebrojanim skokovima sa Starog mosta.  

S druge strane, ne prestaju reakcije na odluku Valentina Inzka koja je na njegovu odlasku samo pojačala vatru pred bh loncem. Potpisuju se peticije, prijeti se odcjepljenjem, drže se lekcije o tuđim zločinima prešućujući vlastite, ide se daleko u povijest i broje se mrtvi uz zaborav da je ovdje sve manje živih.

25.7. – Nedjelja

Prebrojani skokovi padaju u sjenu političkih prepucavanja ma koliko nemoćna mostarska nova vlast tvrdila da politike na mostu ne smije biti. Čini se da se (ne) zna tko poziva u Mostar i tko u ime Mostara dijeli crvene kartone.

Nakon paranoja da netko pred skokove namjerno proglašava Neretvu opasnom za kupanje zbog zagađenja, sad se nižu upitnici jer je ''netko obrisao križ na fotografijama skokova''. Paranoju lupaju oni kojima njihovo ne smrdi a upitnike oni koji nisu bili na mostu da bace pogled prema Humu i kojima je i vlastiti nos daleko.

Sad kad smo se pod mostarskim mostom ponovno uvjerili da je zatvaranje nosa i očiju glavna zabava, da simbol Mostara nije vraćen gradu i da su mladi političari, koji su se ranije džabe slikali kao drugačiji, sve više nalik na starije, tko će nas vratiti u stvarnost u kojoj nema gumica za brisanje vlastite pameti?

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.