Vrćenje u krug

Tekst članka se nastavlja ispod banera

31.7. – Ponedjeljak

Dužnosnici Republike Srpske zaradili su svojim radom američke sankcije. Analitičari uvjeravaju javnost kako će se izrečena kazna osjetiti i kako će stradati džepovi entiteta iz kojeg kažnjenici dolaze. No, kažnjeni se osmjehuju i poručuju kako im kazna ništa ne znači. Neki čak nude Americi da im prepišu sve što imaju.

Ako su toliko velikodušni neka prepišu sve što imaju onima kojima vladaju a koji nemaju ništa.

Preminula je žena koja je pala tijekom skokova sa Staroga mosta. Nitko, ali baš nitko, neće povući pitanje nečije odgovornosti i nečijeg propusta. Bit će to još jedno mostarsko odmahivanje rukom. Baš kao što se odmahnulo na neke ranije mostarske smrti za koje nitko nije kriv.

Važnije nam je od svega ovoga prizor s vrtuljka na koridi u Čevljanovićima. Razgoljenog trbuha čovjek se pružio i vrtio u krug skupljajući epitete i mučeći novinare kako da ga što slikovitije plasiraju u etere.

Nas ionako zabavlja samo vrćenje u krug.

1.8. – Utorak

Prepirka oko tetovaže na leđima jednog policajca prerasla je u prepisku o zločinima čineći prepisivače važnijim u našim životima nego što to jesu. Nitko ne poteže pitanje problema što nam je to usađeno u mladim glavama. Svi potežu pitanje svoje važnosti.

I dok se površno palamudi o zločinima, član Predsjedništva BiH, Denis Bećirović, zaboravlja prijatelja iz Turske upitati zna li zašto ta zemlja ne poštuje institucije njegove države pa se ne odaziva na pozive da se izruči ratni zločinac. Bećirović i turski veleposlanik umjesto toga zaključili su da je sve u redu.

Zaboravljena priča o neispravnim vodama u bocama čiji su se proizvođači štitili jer je nečiji džep važniji od života ide na sud. Tko je popio, popio.

Tko je polagao, polagao. Sebija Izetbegović više nije profesorica na fakultetu.

Poskupjelo je i u Crkvi. Amen.

2.8. – Srijeda

Tek kada sve prođe, onda se hvatamo za glavu. Ako i tada. Naime, tek su sada sporna putovanja Bisere Turković. Njezin put u Bali na jednodnevni događaj trajao je sedam dana. Baš onoliko puta duže koliko nama treba da upalimo na balahanje našim novcem.

Vlasnik hotela je u Jablanici pretukao uposlenicu jer je željela dati otkaz. Ogledalo je to društva u kojem džepovi otvaraju sva vrata pa i ona zatvorska. Licemjerno društvo se diglo na noge. Prosvjedovat će se. Ostale žrtve ne smiju reći ni riječ.

3.8. – Četvrtak

Nastavljaju se prepucavanja oko zločina. Likovi iz sjene galame a oni koji su ih gurnuli u sjenu šute kako se ne bi zamjerili svojim partnerima.

Dino Merlin opet pali po Srbiji. Dok se za vrijeme posljednje turneje kukalo kako su spaljene zastave BiH a da ih nitko nije vidio, ovoga puta potpisuje se peticija protiv održavanja koncerata.

Za to vrijeme, Čarobnjak, kako zovu nedokazanog sarajevskog plagijatora, oprezno stišće gas preskupog automobila i smije se. Emocije su čudo.

4.8. – Petak

Bio je ovo tjedan dugih jezika i duboke argumentacije. Prvo je Sanel Kajan, federalni zastupnik, napao izaslanicu u Domu naroda rekavši joj da je zmijurina a onda je sankcionirani Milorad Dodik poručio članu Predsjedništva BiH, Denisu Bećiroviću, da je umobolan. Spada li ovo pod kriminaliziranu klevetu i uvredu?

Mostar ne može pobrojati turiste niti zaradu od njih jer nitko nema evidenciju i većina radi na crno, ali zato turisti broje koliko su im džeparoši izvukli novca u gradu gdje na prste jedne ruke možete prebrojati policijsku patrolu u šetnji.

Sve je prebrojivo ako već nije premostivo.

5.8. – Subota

I dok su se prije nekoliko dana hvalili kako je najviši i najbolji, kako, eto, samo što nije, most u Počitelju čini se da je napukao od silnih hvala.

Valjalo bi se sjetiti da se vozimo cestama koje se svako malo zatvaraju zbog sanacija i da ni novi autoput nije mogao dobiti zeleno svjetlo zbog nekih nepravilnosti i propusta u gradnji.

Valjalo bi se sjetiti da još uvijek nemamo cesta a da neki lete u Svemir kao što se mi zaletimo na koridu, pod šator ili na preskupi Jadran.

6.8. – Nedjelja

Dogodilo se. Iza leđa Milorada Dodika, dok je govorio o srpskim žrtvama u ratu, pojavile su se fotografije žrtava koje on ne spominje.

Umjesto izbjeglica iz Oluje, prikazana je fotografija iz Žepe.

Pogriješila je agencija iz Beograda, ispričala se i naplatila.

Ionako je sve samo priredba i vrćenje u krug kao u Čevljanovićima. Samo nekome ispadne trbuh, nekome ne.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.