Nakon prve epizode
Balkanika – Prvi mačići koje treba čuvati dalje od vode
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Bez preglumnjavanja nego baš onako kako jest, bez uljepšavanja i bespotrebnih kadrova, dijaloga i scena koje bi ''ušminkale'' i razvukle seriju.
Tako bi se otprilike mogla prokomentirati prva epizoda serije 'Balkanika' za koju će biti rezerviran termin nedjeljom navečer na BHT-u.
Scenarist Luka Mamuza i redatelj Marin Mamuza, uz kamere Ivana Šagolja i Zdravka Grgića, a pod budnim okom velikog majstora Mirka Pivčevića, uspjeli su prvim mačićem, koji sigurno nije za baciti u vodu, privući pozornost i one koji su gledali prvu navesti na iščekivanje nove epizode. Oni koji nisu, trebali bi se ili uključiti u gledanje ili sačekati najavljeno online prikazivanje.
Pred kamerama je djelovalo sve prirodno, radnja nije nešto što nam je daleko i stvarno nego nešto što se događa tu pored nas, jezik je prirodan i neušminkan, dijalozi stvarni, a serija će svakako staviti pred livanjski dvojac velika očekivanja.
Za sada je sve originalno za razliku od projekta koji se prikazivao u isto vrijeme na Federalnoj televiziji i koji se užasno i dosadno nije pomaknuo dalje od Nadrealista.
Iako treba pričekati još četiri epizode da vidimo hoće li biti prostora za razočarenja, ohrabruje to što se navodi kako je riječ o prvoj sezoni i kako bismo mogli dobiti tim koji u BiH radi nešto drugačije. Volje i ideje se, dakle, ima. Sad su na redu neki drugi faktori.
S druge strane, državna televizija objavila je kako će rado podržati mlade nade. No, država se time ne može pohvaliti. Dok se u susjeda snima punom parom - primjerice, u Srbiji je u tijeku realizacija pedesetak što serijskih što filmskih projekata - u BiH za sve ima novca osim za filmsku umjetnost.
Smiješni su poticaji razvijanju filmskih projekata, a produkcije uglavnom završavaju na moljakanju novca i završe kao projekt u kojem BiH ima najmanji dio kolača. Više se novca nažalost spraši na prve redove na festivalima nego na filmske projekte.
No, ohrabruje to da se sve više novih imena uključuje u film i da mladi ljudi počinju harati filmskom industrijom ne brinući što se ''stara garda'' drži u čahuri bez koje ništa ne može proći. Mlade snage, koje ne zanima što im država preko fondacija i fondova ne može i ne želi pomoći, odlučne su ''furati svoj film''.
Na sreću onih koji vole domaću produkciju, bez obzira što će se možda naći i zamjerki ovom projektu, to im i uspijeva.