Bez njega bi afroameričkim glumcima išlo teže

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na današnji dan prije 65 godina, 20. ožujka 1957., rođen je u Atlanti američki filmski redatelj, scenarist, producent i glumac Spike Lee.

Shelton Jackson Spike Lee se u svojim filmovima bavi društveno-političkim i društvenim temama, posebice rasizmom prema afroameričkom stanovništvu.

Majka mu je dala nadimak Spike zbog njegove žestoke i temperamentne ćudi. Međutim, Spike Lee to opovrgava, s majkom je imao zategnute odnose jer je ona prema njemu bila stroža od oca.

Kao dijete preselio se s obitelji iz Atlante u Brooklyn. Tamo je pohađao srednju školu John Dewey.

Roditelji su se pobrinuli da njihova djeca što manje slobodnog vremena provode ispred televizije, zabranili su im rock glazbu, umjesto njih promovirali jazz i folk, a svako dijete potaknuli na učenje glazbala.

Spike je odlučio svirati gitaru i klavir, ali njegova prava ljubav bio je sport.

Majka mu je umrla 1977. Vratio se u Atlantu kako bi studirao film na Sveučilištu Clark Atlanta, gdje je 1979. diplomirao masovne komunikacije na elitnom afroameričkom sveučilišnom Morehouse Collegeu.

Njegov otac je zaslužan za filmsku glazbu u nekim od sinovih filmova, kao što su Nola Darling, Do the Right Thing i Mo' Better Blues, u kojima ima i sporednu ulogu.

Leejeva baka, Zimmie Shelton, financirala je njegov prvi komercijalni dugometražni film, Nola Darling, i bila je velika od Leejevih podrška. Budući da se većina članova Leejeve obitelji bavila učiteljskom profesijom, i on svojim predavanjima nastavlja određenu obiteljsku tradiciju.

Završio je još jedan magisterij na njujorškoj Tisch School of the Arts, diplomirao je 1982. kao magistar likovnih umjetnosti; jedan od njegovih kolega iz razreda bio je redatelj Ang Lee.

Njegov diplomski film Joe’s Bed-Stuy barbershop: we cut heads (1982.) financirala je njegova baka, Ang Lee je bio asistent redatelja, a njegov otac je pridonio filmskoj glazbi.

Ovaj 45-minutni film koštao je 175.000 dolara i zaradio 8 milijuna dolara; Lee je dobio Prix de Jeunesse na Filmskom festivalu u Cannesu.

Također je osnovao vlastitu produkcijsku tvrtku 40 Acres & A Mule Filmworks. Ime njegove tvrtke ima za cilj dočarati neispunjeno obećanje iz završne faze američkog građanskog rata: 1865. godine sjeverne su države obećale Afroamerikancima koji su oslobođeni ropstva naknadu u obliku zemlje i domaćih životinja.

Već početkom 1990-ih držao je nastavu kao gostujući predavač za afroameričke studije te vizualne i ekološke studije na Sveučilištu Harvard.

Od 2002. umjetnički je direktor Tisch School of the Arts na Sveučilištu New York.

Godine 2020. izabran je za predsjednika žirija 73. Međunarodnog filmskog festivala u Cannesu. On je prvi afroamerički umjetnik koji je obnašao ovu poziciju na velikom filmskom festivalu.

Lee je jedan od najpoznatijih protagonista i suosnivača New Black Cinema iz 1980-ih. On u svome radu najradije koristi različite filmske stilove unutar jednog filma. Prioritet mu je uvijek priča koju želi ispričati raznim oblicima uprizorenja, bili oni neorealistički, naturalistički ili impresionistički.

Spike Lee bio je podrška do tada uglavnom nepoznatim afroameričkim glumcima koji su kasnije stekli međunarodnu slavu, uključujući Halle Berry, koju je također istaknula u svom govoru na dodjeli Oscara 2002., kao i Denzela Washingtona, Samuela L. Jacksona i Laurencea Fishburne.

Spike Lee je imao vezu s Halle Berry 1991. godine. 1992. upoznao je Tonyu Lewis, vjenčali su se 2. listopada 1993., a njegov prijatelj Stevie Wonder pjevao je na svadbenom domjenku.

Tonya Lewis-Lee je poslovna pravnica, a postala je dječja televizijska spisateljica i producentica nakon što se udala za Lee. Lee je s poštovanjem javno naziva "Lady T" i s njom ima dvoje djece; obitelj živi na Manhattanu.

Svestrani umjetnik režirao je, počevši od 1988. godine, sedam Nike reklama s Michaelom Jordanom u glavnoj ulozi, što je kompaniji donijelo svjetsku slavu s kampanjom Nike Air Jordan.

Televizijske reklame za industrijske klijente kao što su Levi Strauss & Co., AT&T, Philips, American Express, Snapple i Taco Bell pomogli su Leeju da financira svoje igrane filmove.

Producirao je i glazbene spotove za Milesa Davisa, Chaku Khana, Tracy Chapman, Anitu Baker, Public Enemy, Brucea Hornsbyja, Princea, Michaela Jacksona i Eminema.

Godine 2019. režirao je spot za pjesmu The Killersa Land of the Free, koja govori o izbjeglicama na američko-meksičkoj granici.

Lee je veliki obožavatelj filmova Michaela Moorea i režirao je niz političkih dokumentarnih filmova uključujući Četiri male djevojčice (1997.).

U njemu je rekonstruirao okolnosti smrti četvero crne djece u izazvanom požaru u crkv (16th Street Baptist Church) 1963. u Birminghamu, Alabama. Ova tragedija se smatra prekretnicom pokreta za građanska prava crnaca jer je od tada ušla u svijest američke javnosti.

Dobitnik je niza nagrada, a Oscara je osvojio 2019. za najbolji prilagođeni scenarij (BlacKkKlansman). Bio je nominiran kao scenarist za Do the Right Thing (1990.) i Malcolm X (1992.), 4 Little Girls (1997.).