Jedan od najvećih
Bio je beskućnik i spavao na ulicama, ali se vinuo u sami vrh glumišta
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Alfredo James "Al" Pacino, američki glumac, dobitnik nagrada Oscar, Emmy i Tony, rođen je na današnji dan, 25. travnja 1940. godine u New Yorku.
Oscara za najbolju mušku ulogu dobio je 1992. godine za ulogu u filmu Miris žene.
Nikada se nije oženio, a s glumicom Beverly D'Angelo ima blizance (Anton i Olivia, rođeni 2001.), a još prije je dobio kćer Julie Marie s Jan Tarrant.
Rođen je na Manhattanu, u obitelji Salvatorea Pacina, Talijana i Rose Gerard, Amerikanke. Roditelji su mu se razveli kad imao dvije godine, nakon čega se Al preselio s majkom u Bronx, živjeti s djedom i bakom, koji su podrijetlom bili sa Sicilije.
Njegov otac Salvatore preselio se u Kaliforniju, radeći kao prodavač osiguranja i vlasnik restorana.
Pacino je sa 17 godina odustao od srednje škole te je radio kao domar, vozio je autobus, radio je u pošti te se bavio raznim zanimanjima kako bi zaradio za život. Bavio se bejzbolom te je htio postati sportaš, a prijatelji su mu dali nadimak "Glumac" još kao tinejdžeru.
Pacino je počeo piti i pušiti kada je imao devet godina, a s 13 je već pušio marihuanu redovito, no nikada nije uživao teške droge.
Glumio je na njujorškoj underground sceni, a u HB Studiju je upoznao Charlieja Laughtona, koji mu je kasnije postao mentor i najbolji prijatelj. U tom je periodu danas poznati glumac bio beskućnik te je često spavao na ulicama, u kazalištu ili kod prijatelja. Kada je imao 22 godine preminuli su mu majka i djed, nakon čega je primljen u organizaciju profesionalnih glumaca, "Actors Studio".
Godine 1966. je pohađao klasu legendarnog glumačkog učitelja Leeja Strasberga (s kojim će se pojaviti 1974. godine u filmu Kum II). Gluma je bila talent koji je posjedovao od djetinjstva, iako je ostao bez novca i krova nad glavom.
Krajem desetljeća, osvojio je nagradu Obie za predstavu The Indian Wants the Bronx i nagradu Tony za najboljeg sporednog glumca u predstavi koja je igrala na Broadwayu, Does the Tiger Wear a Necktie?.
Na ekranu se prvi put pojavio u televizijskoj seriji N.Y.P.D. 1968. godine, i nezapaženom debiju na filmu, Me, Natalie iste godine.
U filmu iz 1971. The Panic in Needle Park, u kojem je glumio ovisnika o heroinu, privukao je pozornost redatelja Francisa Forda Coppole.
Pacinov put do slave počeo je nakon uloga Michaela Corleonea u Coppolinu blockbusteru iz 1972. godine, mafijaškom filmu Kum, i Franka Serpica u filmu Serpico 1973. godine.
Iako je nekoliko poznatih glumaca, između ostalih Robert Redford, Warren Beatty, i malo poznati Robert De Niro, pretendiralo na ulogu Michaela Corleonea, redatelj Coppola odabrao je relativno nepoznatog Pacina, što je izazvalo konsternaciju među šefovima studija. Uloga mu je donijela prvu nominaciju za Oscara za najboljeg sporednog glumca.
Godine 1974. Pacino je reprizirao ulogu Michaela Corleonea u vrlo uspješnom nastavku Kum II, koji je proglašen ravnim izvorniku. Godine 1975. požnjeo je novi uspjeh filmom Pasje poslijepodne, temeljenom na istinitoj priči o pljačkašu banaka, Johnu Wojtowiczu.
Tijekom sedamdesetih, Pacino je imao četiri nominacije za Oscara za najboljeg glumca za uloge u filmovima Serpico, Kum II, Pasje poslijepodne i ...I pravda za sve.
Pacino je oduvijek bio veliki fan Williama Shakespearea, a režirao je nekoliko kazališnih predstava napravljenih po njegovim djelima. Tijekom godina je odbijao brojne uloge, a među njima je i uloga Hana Soloa u "Ratovima zvijezda".
Jedna od njegovih zadnjih zapaženijih uloga je ona Jimmyja Hofe u nagrađenom filmu Martina Scorsesea, "Irac", no popis likova koje je utjelovio tijekom karijere zaista je impresivan.