Bio je i ostao jedan od dvojice redatelja koji su dobili po tri Oscara

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Proslavljeni filmski redatelj William Wyler rođen je na današnji dan prije 120 godina, 1. srpnja 1902. u Mülhausenu u Elsassu, koji je u vrijeme njegova rođenja bio dio Njemačke, a danas pripada Francuskoj.

Wyler je rođen kao Wilhelm Weiller u židovskoj obitelji. Bio je rođak, po majčinoj strani, Carla Laemmlea osnivača studija Universal Pictures. Uspješno je iskoristio obiteljske veze i postao najmlađi redatelj u Universalu.

Prvo je radio u pariškom predstavništvu tvrtke Universal, a u Hollywood je došao 1923. te je isprva bio asistent režije, a režirao je samostalno od 1926.

Ugled je stekao melodramama suvremene tematike, karakterističnima po istančanoj psihološkoj raščlambi likova: To troje (These Three, 1936), Dodsworth (1936), Ulica bez izlaza (Dead End, 1937).

Od melodrame Jezabel (1938), s radnjom na američkome Jugu prije građanskoga rata, vremenski i prostorno proširio je tematiku pa je režirao adaptaciju romana E. Brontë Orkanski visovi (Wuthering Heights, 1939), melodramu s radnjom u Malaji Pismo (The Letter, 1940), prema W. S. Maughamu, vestern Zapadnjak (The Westerner, 1940) te adaptaciju drame L. Hellman Male lisice (Little Foxes, 1941), s radnjom na Jugu potkraj XIX. st. i uporabom dubinske mizanscene kojom je podupirao dramski učinak.

Za II. svjetskog rata režirao je melodramu s radnjom u ratnoj Britaniji Gospođa Miniver (Mrs. Miniver, 1942., Oscar za režiju) te dva dokumentarna filma, a nakon povratka iz rata Najbolje godine našeg života (The Best Years of Our Lives, 1946., Oscar za režiju), o problemima ratnih veterana, vrhunski primjer stilski razrađene težnje prema realizmu u hollywoodskom filmu (ponovno s dramski i vizualno efektnom uporabom dubinske mizanscene).

Slijedile su nove adaptacije, npr. Nasljednica (The Heiress, 1949), prema W. Irvingu, i Carrie (1952), prema Th. Dreiseru, pa romantična komedija Praznik u Rimu (Roman Holliday, 1953), Prijateljsko uvjeravanje (Friendly Persuasion, 1956., Zlatna palma u Cannesu), o kvekerskoj obitelji za Američkoga građanskog rata, te raskošne produkcije vesterna Velika zemlja (Big Country, 1958) i povijesnog spektakla Ben-Hur (1959., Oscar za režiju).

Treba istaknuti kako je "Ben-Hur" zaradio 11 Oscara (što je još uspjelo jedino filmovima "Titanic" 1997.g. i "Gospodar prstenova: Povratak kralja" 2003.g.).

Do povlačenja 1970. istaknuo se još psihološkim trilerom Kolekcionar (The Collector, 1965) i mjuziklom Smiješna djevojka (Funny Girl, 1968).

Jedan od najistaknutijih američkih redatelja zvučnoga razdoblja, osobito značajan kao vješt adaptator književnih predložaka te inovator na području mizanscene.

Wyler je zapamćen i po tome što su tri filma koje je on režirao osvojili nagrade Oscar za najbolji film, što je uspjelo još samo jednom redatelju (John Ford): "Ben-Hur", "Najbolje godine naših života" i "Gospođa Miniver". Postoje dvanestorica redatelj čija su po dva filma osvojila nagradu.

Preminuo je 27. srpnja 1981. godine u Los Angelesu.