Čovjek koji je u majčinoj utrobi postao glumac

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Danilo Bata Stojković (1934-2002), veliki glumac, kojeg pamtimo po ulogama u 'Balkanskom špijunu', 'Tko to tamo peva' i legendarnim 'Maratoncima', preminuo je na današnji dan, 16. ožujka 2002. godine.

Jedan od presudnih trenutaka u karijeri Bate Stojkovića bila je predstava iz 1953. godine u kojoj je igrao u Čehovljevoj predstavi "Krčma na glavnom drumu".

U publici je bio i Dobrica Milutinović, čuveni srpski glumac, koji je nakon predstave prišao Bati i uzbuđeno mu rekao: "Ti si, sine, još u majčinoj utrobi postao glumac".

Na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu primio ga je Tomislav Tanhofer, a diplomirao je kod Josipa Kulundžića 1959. godine, ulogom Đorđa Crnojevića iz Jakšićeve "Jelisavete" i Kapetana vatrogasca iz "Ćelave pjevačice".

Ostvario je veliki broj uloga na filmu i u kazalištu. Najpoznatije su mu uloge u filmovima "Ko to tamo peva", "Maratonci trče počasni krug" i "Balkanski špijun" za koje je nagrađivan brojnim nagradama.

Kazališnu karijeru započeo je u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, a postao je stalni član ansambla Ateljea 212.

Publika ga je posebno zavoljela u Zvezdara teatru u ulogama koje je Dušan Kovačević pisao za njega.

Glumica Mira Banjac, koja je Stojkovića pratila u njegovim najboljim ulogama kaže da je Bata bio težak partner kome je gluma bila sve u životu. Ona kaže da je Bata znao biti živčan kao i junaci koje je često glumio. “Kad bi ga nešto iznerviralo, i te kako je umeo da plane. Uglavnom se to dešavalo kad se dogodi neka nepravilnost, netačnost na sceni.”

Legendarni glumac naročito je bio težak tijekom snimanja ‘Balkanskog špijuna’.

“Tokom snimanja napravio mi je stotinu neprijatnosti, ne želim ni da pričam o njima. Ali onda na kraju klekne, poljubi mi ruku, donese veliku korpu cveća, čokoladu. Batu ko je voleo, voleo ga je. Na takve je prosipao svoju ljubav. Ali nije voleo netalentovane ljude, i to je pokazivao. Mi se svi u životu sretnemo sa nedarovitim čovekom, pa poželimo da mu pružimo šansu, ali on jednostavno nije voleo nedarovite.”

Kad su njih dvoje pretposljednji put zajedno bili na sceni on je zamalo ispustio dušu na daskama koje život znače. 

“On je skoro umro na sceni. Igrali smo njegovu pretposlednju predstavu ‘Korešpodenciju’, bio je teško bolestan, znoj je lio sa njega. Imao je dosta pokreta, mi smo mu nudili da sedne u jednu fotelju, a da mi odradimo sve ostalo. Nije pristajao na to. Kad smo krenuli da se poklonimo, čvrsto me je stegao za ruku i u jednom momentu je pokleknuo. Presekla sam se. Ali je našao snage i ustao, poklonio se. Pamtim kad je tog dana otišao kroz dvorište pozorišta, to nam je bio poslednji susret”, rekao je.