Dan kad je umro velikan filmskog platna

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na današnji dan, 25. prosinca 1977. godine, u snu, u Veveyju u Švicarskoj, preminuo je Charlie Chaplin.

Rođen je 16. travnja 1889. u Londonu.

Put do karijere glumca bio je dug i težak, iako se Charlie Chaplin iskušao na pozornici u vrlo mladoj dobi.

S četrnaest godina agent mu je ponudio ulogu u predstavi „Jim, a Romance of Cockayne“, koja je zbog loše posjećenosti prekinuta nakon dva tjedna izvođenja. Ubrzo poslije toga je glumio u obradi predstave „Sherlock Holmes“, koja se prikazivala na čak tri turneje po državi.

Njegova gluma je bila toliko dobra da je dobio ponudu da u Londonu igra pored pravog Holmsa. Sa 16 godina je glumio u predstavama „West End“ produkcije, u teatru „Duke of York’s“.

Kasniji glumački angažmani dovest će ga do titule najboljeg pantomimičara. Chaplin je potom dobio ponudu za filmsku ulogu u njujorškoj filmskoj kompaniji. Ugovor u vrijednosti od 150 dolara tjedno je potpisao u rujnu 1913. godine.

Prvi put se na filmu pojavio 2. februara 1914. godine, u ostvarenju „The one-reeler Making a Living“. Iako se Charlieu film nije svidio, jedan kritičar ga je primijetio, te je pohvalio njegov performans. Za drugo pojavljivanje na ekranu, Charlie je osmislio lik Skitnice, po kome je postao prepoznatljiv.

Radilo se o filmu „Mabel’s Strange Predicament“, ali je Skitnica prikazan prvo u „Kid Auto Races at Venice“ koji je snimljen poslije prvog filma, ali je pušten ranije. Nakon uspjeha s likom, Chaplin je pokušao da nametne svoje ideje redateljima, zbog čega je skoro otpušten za vrijeme snimanja svog 11. filma „Mabel at the Wheel“.

Ipak, publika ga je previše voljela zbog čega ga je šef zadržao, te mu je dao da sam režira sljedeći film, ali je morao platiti 1 500 dolara ukoliko film propadne.

„Caught in the Rain“ je objavljen 4. svibnja 1914. godine. Bilo je to debitantsko ostvarenje glumca u pogledu režije. Film se pokazao kao izuzetno uspješan, nakon čega je sam režirao sve filmove u kojim se pojavljivao. Za pravljenje jednog kratkog filma trebalo mu je oko sedam dana.

Nakon što je stekao veliku bazu obožavatelja, u studenom iste godine se prvi put pojavio u dugometražnom filmu, nazvanom „Tillie’s Punctured Romance“. Pošto je film bio uspješan, njegova popularnost je porasla, ali mu šef nije dao plaću od tisuću dolara mjesečno, kako je Charlie zahtijevao.

Zbog toga je dobio ponudu od filmske kompanije „Essanay“ iz Čikaga za 1 250 dolara tjedno, kao i bonus od 10 tisuća dolara, što je Chaplin prihvatio u decembru 1914. godine.  Tu je upoznao glumicu Ednu Purviance s kojom je snimio 35 filmova u osam godina, a bili su i u romantičnoj vezi do 1917. godine.

Chaplin je nakon toga počeo više vremena ulagati u svoje filmove, izmijenio je karakter Skitnice, te je po prvi put u komediji „The Bank“ film završio nesretnim krajem, što je bila inovacija u filmskoj industriji.

Postao je prva internacionalna zvijezda u filmskoj industriji, te je dobio ponudu od 10 hiljada dolara tjedno u filmskoj korporaciji „Mutual“. Zbog toga je Chaplin sa samo 26 godina postao jedna od najplaćenijih osoba na svetu.

U junu 1917. godine, potpisao je ugovor vredan milion dolara sa kompanijom „First National Exibitor’s Circuit“ za sedam filmova. Zbog toga je Chaplin bio u mogućnosti da napravi svoj studio na Sunset bulevaru, koji je otvorio 1918. godine.

Prvi Chaplinov zvučni film bio Veliki diktator iz 1940. godine. Snimljen je u znak inata protiv Adolfa Hitlera i nacizma. U to vrijeme, zbog izrugivanja nacizmu i prikaza progona Židova, snimanje Velikog diktatora smatrano je hrabrim umjetničkim činom. Politički, Chaplin je smatran ljevičarom, zbog čega je nerijetko bio prozivan kao komunist. Posljednji govor u filmu Veliki diktator, koji je bio kritičan prema nacionalizmu bez pitanja, te Chaplinova javna podrška otvaranju drugog europskog fronta 1942. godine kako bi se pomoglo Sovjetskom Savezu doživljavani su kontroverznima. U bar jednom od ovih govora, prema člancima u Daily Workeru, navijestio je kako bi komunizam mogao zahvatiti cijeli svijet nakon rata te ga izjednačio s "ljudskim napretkom".