Ernest Borgnine - Jedan od dvanaestorice žigosanih

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ernest Borgnine, jedan iz plejade filmskih velikana, rođen je na današnji dan prije 105 godina, 24.siječnja 1917. u u Hamdenu, Connecticut, kao sin Anne i Charlesa B. Borgnina, koji su imigrirali u SAD iz Modene, Italija.

Roditelji su mu se razveli kad je imao dvije godine, a on i majka su otišli živjeti u Italiju, ali pet godina poslije su se vratili u njegov rodni grad, gdje se i školovao.

Borgnine se 1935., nakon završene srednje škole, pridružio američkoj mornarici. Otpušten je 1941., ali se ponovno unovačio kad je SAD ušao u Drugi svjetski rat i služio do 1945. (ukupno deset godina).

Nakon pet godina lutanja, Borgnine je pohađao Randall School of Drama u Hartfordu, Connecticut. Stekavši diplomu, pridružio se Barter Theatreu u Abingdonu, Virginia.

Njegova prva uloga bila je ona gospodina Callera u Staklenoj menažeriji Tennesseeja Williamsa. Godine 1949. debitirao je na Broadwayu u hit drami Harvey.

Borgnine se 1951. preselio u Los Angeles, gdje mu se karijera preokrenula nakon filma Odavde do vječnosti (1953.), u kojoj je glumio okrutnog narednika "Fatsa" Judsona koji vodi vojni logor.

Status karakternog glumca stekao je nastupima u filmovima kao što su Johnny Gitara (1954.) i Loš dan u Black Rocku (1955.). Godine 1955. nastupio je u filmskoj verziji televizijske drame Marty, a uloga mu je donijela Oscar za najboljeg glavnog glumca.

Kasnije se pojavio u mnogim filmovima, nekad u glavnim, ali puno češće u sporednim ulogama.

Neki od njegovih kasnijih filmova su Vikinzi, Feniksov let (1965.), Dvanaestorica žigosanih (1967.), Divlja horda (1969.), Posejdonova avantura (1972.) i Crna rupa (1979.).

Od 1962. do 1966. je nastupao u popularnom televizijskom sitcomu McHale's Navy, za koju je 1963. bio nominiran za Emmy za najboljeg glavnog glumca u humorističnoj seriji.

Njegov posljednji veći filmski projekt bio je Red, gdje se pojavio uz Brucea Willisa, Morgana Freemana, Johna Malkovicha i Helen Mirren.

Njegov privatni život je bio turbulentan. Ženio se pet puta, a njegov brak s pjevačicom Ethel Merman trajao je samo mjesec dana.

"Oscar me je proslavio i zahvalan sam zbog toga, jer, da ga nisam osvojio, zapao bih u probleme kao u privatnom životu", kazao je Borgnine 1966. godine.

Za doprinos filmu je dobio i svoju zvijezdu na holivudskoj Stazi slavnih. Godine 1996. primljen je u Kuću slavnih vestern glumaca.

Iste godine je putovao po Sjedinjenim Državama u autobusu kako bi se susreo s obožavateljima i obišao zemlju. Put je bio predmet dokumentarca iz 1997., Ernest Borgnine on the Bus.

Glumac čija je karijera trajala više od 60 godina, umro je 8. srpnja 2012. usljed zatajenja bubrega u bolnici u Los Angelesu.