Paul Newman
Fatalni zavodnik kojeg su koštale ovisnosti i grižnja savjesti
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Slavni američki glumac Paul Newman rođen je na današnji dan, 26. siječnja 1925. godine kao Paul Leonard Newman u predgrađu Clevelanda, država Ohio.
Newmanov otac Arthur bio je Židov, sin imigranata iz Poljske i Mađarske, dok je majka Theresa rođena je u slovačkoj katoličkoj obitelji u Ptičieu u bivšoj Austro-Ugarskoj (sada Slovačka).
Newman se sam opisao kao Židov, rekavši da je "to veći izazov".
Odmalena je pokazivao zanimanje za kazalište, što je njegova majka ohrabrivala. U sedmoj godini je debitirao, igravši dvorsku ludu u školskoj izvedbi Robina Hooda.
Maturiravši u Shaker Hights High School 1943., kratko je pohađao Sveučilište Ohio u Athensu, gdje je bio član Phi Kappa Tau bratstva.
Newman je tijekom Drugog svjetskog rata služio u Mornarici na Pacifiku, a nakon rata je završio svoj studij na Kenyon Collegeu u Gambieru u državi Ohio, diplomiravši 1949.
Međutim, nekako kao da je bio svjestan da mu to neće biti životni poziv. Neodoljivo su ga privlačile čari kazališta pa je upisao satove glume na sveučilištu Yale i ubrzo počeo dobivati angažmane na njujorškom Broadwayu.
U nekoliko godina odigrao je niz zapaženih rola pa su se ranih pedesetih godina prošlog stoljeća za njega zainteresirali i veliki magovi Hollywooda. Filmovi Netko tamo gore me voli (1956.) i Mačka na vrućem limenom krovu, s Elizabeth Taylor, (1958.) lansirali su ga među zvijezde i omogućili mu vrtoglavo visoke honorare.
Zanimljivo,Newman se pojavio i na probi s Jamesom Deanom za film Istočno od Raja (1955.). Newman se prijavio za ulogu Arona Traska; Dean za ulogu Aronova brata blizanca Cala Traska. Dean je dobio ulogu Cala, dok je uloga za koju se Newman zanimao pripala Richardu Davalosu.
Newman se iste godine pojavio u televizijskom prijenosu u boji kazališne predstave Thorntona Wildera Naš grad, s Evom Marie Saint i Frankom Sinatrom. Newman će 2003. glumiti u remakeu Našeg grada, preuzevši Sinatrinu ulogu upravitelja kazališta.
Nakon što je stekao popularnost, publika je ludovala za njim, a obožavateljice su ga doslovce proganjale. No, Paul Newman vrlo je brzo odabrao ženu s kojom je, kako je vjerovao, želio provesti ostatak života. Bila je to glumica Jacqueline Jackie Witte, kojom se oženio 27. prosinca 1949.
Jackie, kojoj je bilo tek 19 godina, odmah se odrekla karijere i već sredinom 1950. rodila sina Scotta, a zatim još dvoje djece, Susan 1953. i Stephanie 1955. Scott je poginuo 1978. pod čudnim okolnostima, a Paul Neman uvijek je imao grizodušje zbog gubitka sina.
Neodoljivi glumac borio se s ovisnosti. Gotovo cijeli život je bio alkoholičar. Pio je dvadesetak konzervi piva dnevno, a zalijevao se viskijem.
Vezu s glumicom Joan Woodward Newman je započeo dok je još bio u braku, kada je mjesecima izbivao od kuće, ostavljajući tadašnju suprugu s troje male djece da se snalazi kako zna i umije.
No, to nije najgore: 1969., za snimanja filma Butch Cassidy i Sundance Kid, održavao je navodno strastvenu vezu s novinarkom Nancy Bacon, piše u knjizi koju je o njemu 2008. objavio Shawn Anthony Levy.
Dugo je trajala situacija u kojoj se našao 'razapet' izmedu dvje žene. Joan Woodward je činjenicu da je Paul Newman oženjen smatrala preprekom koju je nemoguće preskočiti.S druge strane, ni njegova supruga Jackie se nije dala.
Uz muža koji je posljednjih godina uglavnom bio odsutan, a kad bi i dolazio kući, nudio je samo nemušte izgovore pa je, sasvim prirodno, tražila lavovski dio njegove imovine i veliku alimentaciju.Newmanov brak s Jackie Witte trajao je od 1949. do 1958.
Newman je na sve spremno pristao, opčinjen Joanne Woodward, s kojom je odmah unajmio malu kuću u Malibuu, gdje je ona 1957. snimala film Tri Evina lica.
Newman se 2. veljače 1958. vjenčao s Joanne. Imaju tri kćeri.
Ono što je važno istaknuti u vezi s njegovom karijerom je činjenica da je Newman bio jedan od nekoliko glumaca koji su se uspješno nosili s prijelazom iz filma pedesetih u onaj šezdesetih i sedamdesetih.
Nastupio je u filmovima Egzodus (1960.), Hazarder (1961.), Hud (1963.), Harper (1966.), Hombre (1967.), Hladnokrvni kažnjenik (1967.), Pakleni toranj (1974.), Siloviti udarac (1977.) i Presuda (1982.).
U filmovima Butch Cassidy i Sundance Kid (1969.) i Žalac (1973.) se udružio s glumcem Robertom Redfordom i redateljem Georgeom Royem Hillom.
Sa svojom drugom suprugom Joanne Woodward nastupio je u filmovima Dugo, toplo ljeto (1958.), Rally 'Round the Flag, Boys! (1958.), From the Terrace (1960.), Paris Blues (1961.), A New Kind of Love (1963.), Winning (1969.), WUSA (1970.), The Drowning Pool (1975.), Harry i sin (1984.) i Gospodin i gospođa Bridge (1990.). Nastupili su i u miniseriji HBO-a Empire Falls, ali nisu dijelili nijednu scenu.
Dvadeset i pet godina nakon Hazardera, Newman je reprizirao svoju ulogu "Brzog" Eddieja Felsona u Boji novca (1986.) Martina Scorsesea, za koju je osvojio Oscar za najboljeg glavnog glumca.
Newman je sam režirao pet filmova, a 25. svibnja 2007. objavio kako se povlači u glumačku mirovinu. Izjavio je za ABC kako se više ne osjeća da može glumiti na razini na kojoj bi želio.
"Počnete gubiti memoriju, počnete gubiti samopouzdanje, počnete gubiti domišljatost. Zato mislim da je to za mene zatvorena knjiga."
Newman je trebao ostvariti svoj kazališni redateljski debi 2008. s produkcijom O miševima i ljudima Johna Steinbecka u Westport Country Playhouse, ali je odustao 23. svibnja 2008., navevši zdravstvene tegobe. Newmanu, bivšem strastvenom pušaču, dijagnoziran rak pluća.
Umro je 26. rujna 2008., u 83. godini, okružen obitelji i bliskim prijateljima.
Tragedija Newmanova sina Scotta
Iako mu je otac plaćao školovanje u najskupljim privatnim školama i omogućio mu sve što se novcem moglo kupiti, Newmanov sin Scott je vrlo rano krenuo stranputicom.
Scott je odlazak oca doživio kao veliku izdaju i nikada se s time nije uspio pomiriti, a s Joanne uopće nije želio razgovarati.
S petnaest godina već je toliko žestoko pio da ga je Newman morao poslati na prvo liječenje od ovisnosti. Uz alkohol, očekivano, počeli su i problemi s drogom, a Newmanova nastojanja da sinu omogući posao na filmu nisu niti malo pomogla.
Scott je paranoično želio pobjeći iz očeve sjene, ali to mu nikada nije uspjelo. S nepune 24 godine već je bio uhićen, a kako se opirao policajcima i tom prilikom jednoga čak i ozlijedio, bio je osuđen na visoku novčanu kaznu i uvjetnu osudu.
Newman je bio očajan, angažirao je najbolje psihijatre i plaćao astronomske iznose za njihove usluge, ali Scott se nije uspijevao osoviti na vlastite noge. Levy čak tvrdi da je mladić bio u tako lošem psihičkom stanju da je i nakon svih psihoterapija “mrzio oca kao vraga”, što ga je vuklo sve dublje u propast.
S 28 godina nije ništa radio, nije se školovao, živio je po motelima i kućama prijatelja te odbijao svaku pomoć koju mu je otac nudio. A kada je 19. studenog 1978. paos motocikla i slomio dva rebra te ozbiljno ozlijedio rame, dovukao se u hotelsku sobu u kojoj je tada živio, ušmrkao pozamašnu količinu kokaina, popio gomilu tableta protiv bolova i još više alkohola te se onesvijestio od prekomjerne doze svega što je uzeo.
Nekoliko sati nakon toga pronađen je u vrlo teškom stanju i hitno prebačen u bolnicu, no bilo je prekasno. U smrtovnicu Scotta Newmana kao razlog smrti upisan je “nesretan slučaj”, no neki Newmanovi biografi, poput filmskog povjesničara Lawrencea Quirka, tvrde da je njegov sin zapravo svjesno počinio samoubojstvo.
Što god od svega toga bilo točno, ostaje gorka istina je 1979. osnovao zakladu “Scott Newman”, preko koje je godinama nastojao pomoći onima koji su upali u ralje alkohola i droge.
