Film u kojem glumi Goran Bogdan dobio europskog Oscara

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Hrvatski redatelj Nebojša Slijepčević postigao je veliki uspjeh na 37. ceremoniji dodjela Europskih filmskih nagrada (EFA) u švicarskom gradu Luzernu. Primio je nagradu za najbolji europski kratki film.

Film temeljen na istinitom događaju

Slijepčevićev film Čovjek koji nije mogao šutjeti temeljen je na istinitom događaju iz rata u BiH, kada su u veljači 1993. pripadnici paravojnih postrojbi bosanskih Srba prisilno zaustavili vlak koji je prometovao između Beograda i Bara. Učinili su to u malom mjestu Štrpci, jedinoj postaji na kratkom dijelu pruge koja prolazi teritorijem BiH i pritom u vlaku tražili osobe s muslimanskim imenima i prezimenima kako bi ih odveli i ubili, piše Index.

Jedina osoba iz cijelog vlaka koja se tome usprotivila bio je Tomo Buzov, Hrvat koji je živio u Beogradu kao umirovljeni časnik bivše JNA. Buzova su zbog toga pripadnici srpske paravojske također skinuli s vlaka i odveli ga te su ga ubili, kao i muslimane koje je pokušao zaštititi. Svojom je žrtvom ipak uspio zaštititi jednog od suputnika. Uz Buzova, ubijeno je 18 drugih putnika.

Iako je pokojni Buzov središnji junak ove drame, ona je filmski ispričana iz kuta jednog od putnika, kojega glumi Goran Bogdan, koji nije imao hrabrosti otvoreno stati u zaštitu nekih od suputnika, iako je bio svjestan kakav se zločin prema njima čini.

"Nisam vjerovao da možemo dobiti dvije velike nagrade"

"Oduševljen sam, nisam vjerovao da možemo dobiti dvije velike nagrade u jednoj godini. S tim da je ovo posebna nagrada jer ju dodjeljuje struka. Jako sam sretan što su europski glasači prepoznali i nagradili film o čovjeku kojem je humanost i ljudska solidarnost bila ispred nacije ili religije. Mislim da to nije samo pohvala našem filmu, nego i odraz vremena u kojem živimo", izjavio je nakon primanja nagrade.

Inače, za Čovjeka koji nije mogao šutjeti Nebojša je već dobio Zlatnu palmu na ovogodišnjem festivalu u Cannesu.

Nakon tog uspjeha pojasnio je kako mu je film koji traje tek 14 minuta bio posebno izazovan u tehničkom smislu jer ga je želio snimiti tehnikom iz 90-ih godina kako bi sličio na autentični dokumentarac.