Kad se spomene 'western', najčešće pomislimo na jednog glumca

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Slavni glumac John Wayne, pravim imenom Marion Michael Morrison, rođen je na današnji dan prije 115 godina, 26. svibnja 1907. u Wintersetu.

Kad mu se četiri godine kasnije rodio brat Robert, Wayne je, po djedu s očeve strane, preimenovan u Marion Mitchell. Nosio je to ime do kraja života, ali ga nikada nije volio jer je Marion bilo i žensko ime.

Na jednom od prvih filmskih setova Winfield Sheehan, šef studija Fox, preimenovao ga je u Johna Waynea, po junaku američke revolucije Madu Anthonyju Wayneu.

Iako su počeci bili teški, puni lutanja, Wayne je postao jednom od najvećih legendi ne samo Hollywooda već i svjetskoga filma uopće. Sa svojih više od stotinu snimljenih filmova ubraja se među najplodnije filmske stvaraoce.

Tijekom gotovo pedeset godina, ostvario je nekoliko povijesnih uloga. John Wayne je kao glumac bio veliki profesionalac, uzorno discipliniran i neuništiv u izdržljivosti. To je dokazao i time što je, iako teško bolestan, snimao gotovo do posljednjeg daha.

Zahvaljujući prijateljstvu s Johnom Fordom dobio je glavnu ulogu u klasičnom vesternu Poštanska kočija, što je predstavljalo prekretnicu u njegovoj karijeri. Od tada je dominirao u tom žanru, postajući njezinim glumačkim sinonimom.

Nakon uloge autoritarnoga vođe kauboja u Crvenoj rijeci (1948.) redatelja Howarda Hawksa, u daljnjim najuspjelijim kreacijama naglašavao je ranjivost, odnosno nesavršenost lika u suprotnosti s dojmljivom fizičkom pojavom i prizornom dominacijom.

Primjer su uloge u Fordovim vesternima Nosila je žutu vrpcu (1949.), gdje mu je glavna crta nostalgičnost, Tragači (1956.), u kojem je neprilagođeni junak, i Čovjek koji je ubio Liberty Valancea (1962-), gdje glumi gubitnika (slična je i uloga u Fordovoj melodrami Krila orlova – 1957.).

Odmak su uloge u Fordovim komedijama Miran čovjek (1952.) i Donovanov greben (1963.) te one u kasnijim suradnjama s Hawksom, vesternima Rio Bravo (1959.), El Dorado (1967.) i Rio Lobo (1970.) te pustolovnom filmu Hatari! (1962.), u kojima ironizira značajke muške superiornosti.

Režirao je povijesni film Alamo (1960.), u kojem je i tumačio Davyja Crocketta, a Oscarom za glavnu mušku ulogu nagrađen je za manirističku interpretaciju alkoholiziranoga šerifa u Čovjeku zvanom Hrabrost (1969.) Henryja Hathawaya.

Glumio je u više od 200 filmova. Ostali važniji filmovi: Dugo putovanje kući (940.), Žrtvovani (1945.), Fort Apache (1948.), Rio Grande (1950.), Konjanici (1959.), svi Johna Forda, Pijesak Iwo Jime (1949.) Allena Dwana, Posljednji hitac (1976.) Dona Siegela.

Nakon što je obolio od raka pluća, promijenio je način života, odrekavši se cigareta ( pušio bi katkad i pet kutija dnevno) i alkohola (u Hollywoodu su viski u čaši od dva decilitra zvali "koktel Johna Waynea").

Zdravstveno mu se stanje pogoršalo još početkom 1977., no kako nije htio otići u bolnicu, tek mu je u kolovozu 1978. dijagnosticiran rak gušterače, koji je tada već bio zahvatio druge organe.

Posljednji put se u javnosti pojavio 9. travnja 1979., kada je na dodjeli Oscara uručio nagradu za najbolji film Michaelu Ciminu, redatelju Lovca na jelene. Devet dana kasnije prevezen je u losanđelesku bolnicu UCLA Medical Center, gdje je i preminuo 11. lipnja.