Kritika zbog podjele novca: Kako je ministarstvo zaboravilo festival

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Širokobriješki redatelj Zdenko Jurilj kritizirao je način na koji se dijele sredstva iz Vlade Zapadnohercegovačke županije za poticaj kulturnim djelatnostima…

Juriljevu reakciju prenosimo u cijelosti

''Glupani su, kako rekoh, u eklatantnoj većini, većina je normalna i sve što nije glupo proglašuje se abnormalnim, ludim! Ja sam možda samo zato u ludnici, jer nisam dosta glupo napisao ovaj panegirik za Akademiju, jer sam uopće pisao. Kao pravi mudrac, on šuti. Poznajem mnogo glupana, velikih, izvanrednih, idealnih glupana, cvijet, uzor ljudske gluposti, koji ne samo da ne pišu već i ne besjede, pa su ipak članovi parlamenta, sabora, skupština i živu od govorništva. Kako su u silnoj većini, usrećuju glupu domovinu glupim, to jest sretnim zakonima''

Antun Gustav Matoš o glupanima.

Uvodna reminiscencija poznatog hrvatskog književnika polemičara, pjesnika, erudita, domoljuba... poslužila je samo kao temeljna potka za otvorenu kritiku nad rezultatima javnog natječaja kojeg je nedavno objavila Vlada Zapadnohercegovačke županije i resorno Ministarstvo kulture, obrazovanja i športa.

Kako u toj instituciji sjede Matoševi likovi, svjedoči eklatantan pokazatelj u kojem  Ministarstvo zaduženo za kulturu, javni novac koji je upravo namijenjen kulturi, dijeli po palanačkim-političkim kriterijima, a da Mediteran film festivalu ne daju niti jedne marke koji se već 25 godina održava u Širokom Brijegu, kako to novokomponirani politički djelatnici kažu 'Kulturnom, vjerskom, gospodarskom i športskom središtu' Zapadnohercegovačke županije. 

Antun Gustav Matoš je u svom prepoznatljivom stilu otvoreno kritizirao one koji upravljaju društvenim, političkim i kulturnim institucijama, često sarkastično komentirajući njihovu nesposobnost i ignoranciju. Njegov uvid u ljudsku glupost i neučinkovitost institucionalnih struktura može se primijeniti i na suvremene situacije u kojima se, umjesto stvarnog doprinosa kulturi i društvenom razvoju, resursi usmjeravaju po privatno-stranačkoj liniji.

Zbog takvih kriterija, ostali smo i bez Filmske škole čiji su mentori i predavači dolazili iz uglednog američkog sveučilišta UCLA iz Los Angelesa i iz koje su se ''rodili'' danas prvoklasni snimatelji, majstori rasvjete, redatelji koji snimaju po svijetu.

Korifeji, filmskog, pedagoškog i kulturnog života Hrvatske prof.dr. Anet Peterlić i veliki redatelj Zoran Tadić negdje 2004. godine za vrijeme još jedne festivalske večeri, kazali su ''ne daj te da se ovo bogatstvo ugasi, mala mjesta su slađa od velikih metropola, ako još imate što ljudima dati'', prošlo je punih 20 godina od tih njihovih prognozerskih rečenica, a da aktualna županijska vlast ne samo da potkopava vlastitu, vjerodostojnost institucija koje su zadužene za kulturni razvoj, već i stvara atmosferu nepovjerenja među onima koji se bave kulturnim radom i stvaranjem.

Ako bismo Matoševo zapažanje o ''glupanima'' primijenili na aktualnu situaciju s dodjelom sredstava za kulturne projekte, ne možemo se ne zapitati: kako su ti ''glupani'', kako ih Matoš opisuje, došli do odlučujućih pozicija u Ministarstvu kulture, obrazovanja i športa?

Osim toga, Matoševo mišljenje da su ''glupani'' u eklatantnoj većini, kao i njegova kritika prema neaktivnim, ali pozicioniranim osobama, može se promatrati kroz prizmu trenutne situacije gdje se sredstva dodjeljuju na temelju nejasnog, nepismenog i često arbitrarnog odlučivanja. I ovo ne pišem zbog svog materijalnog interesa, jer ga uopće nema. Već pišem kao stanovnik te županije u kojoj kultura odlučivanja ne postoji.