Cathérine Deneuve
"Ledena djeva" rođena je prije 80 godina
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Prije 80 godina, 22. listopada 1943. rođena je u okupiranom Parizu slavna glumica Cathérine Deneuve.
Jedna je od najrenomiranijih francuskih glumica, a od 1985. do 1989. godine njezino je lice predstavljalo Marianne, nacionalni simbol Francuske i alegoriju slobode i razuma.
Između ostaloga nagrađena je Cesarom, koja je slavu stekla tumačeći uloge "ledenih ljepotica" u djelima velikih filmaša kao što su Luis Buñuel, François Truffaut i Roman Polanski, a s vremenom postala i jedna od ikona francuske kinematografije u drugoj polovici 20. stoljeća.
Roditelji Maurice Dorleac i Renee Deneuve bili su glumci, a tu je karijeru slijedila i njezina starija sestra Françoise Dorleac. Sestrinim stopama krenula je i Catherine, odlučujući se vrlo rano u karijeri koristiti majčino prezime Deneuve, kako bi se razlikovala od Françoise koja je koristila očevo.
U jednom intervjuu za Guardian rekla je da se filmom počela baviti slučajno. Imala je priliku snimiti film sa sestrom, a nakon što joj je ponuđena još jedna uloga, nastavila je snimati filmove.
Debitirala je 1957. godine u filmu The Twilight Girls (Les Collegiennes) Andrea Hunebellea. Značajniju ulogu dobila je u filmu Rogera Vadima Porok i vrlina (Le vice et la vertu, 1962), a prvu zapaženu ulogu ostvarila je u mjuziklu Cherbourški kišobrani (Les Parapluies de Cherbourg, 1963) Jacquesa Demyja, glumeći romantičnu djevojku koja se zaljubi u mladog vojnika, ali na kraju završi u braku s čovjekom kojeg ne voli.
U trileru Odvratnost Romana Polanskog pojavljuje se u ulozi emocionalno otuđene i misteriozne djevojke koja prepuštena svojim strahovima i traumama tone u ubilačko ludilo.
Vrhunac karijere ostvarila je kroz suradnju s Luisom Bunuelom, a njezin scenski lik profilirao se kao hladan, udaljen erotski objekt žudnje.
Njihova suradnja ostala je osobito zapažena u filmovima Ljepotica dana, gdje Deneuve tumači lik kućanice iz visoke klase koja seksualno zadovoljstvo postiže radeći u pariškom bordelu, i Tristana (1970) gdje se njezin lik razvija od prestrašene, naivne djevojke do hladne, perverzne osvetnice.
Tijekom karijere glumila je u sedam filmova s engleskog govornog područja, a uloga biseksualne vampirice u kultnom klasiku Glad za krvlju (The Hunger, 1983) Tonyja Scotta, u kojem glumi uz Davida Bowiea i Susan Sarandon, donijela joj je popularnost među lezbijskom publikom.
S godinama njezine su glumačke izvedbe postajale sve bogatije, postala je prava filmska grande dame, a njezin enigmatski izgled naprosto gospodari scenom, što do izraza dolazi u filmu A Christmas Tale (Un conte de Noël, 2008) Arnauda Desplechina.
Najboljim periodom svog života smatra razdoblje između 40 i 50 godine, a mladim glumicama nimalo ne zavidi.
Opširnije na VoxFeminae