Mediteran Film Festival prikazuje: Neobičnu priču o razotkrivanju neobične stvarnosti

Tekst članka se nastavlja ispod banera

‘’Želim pokazati da je transrodnost stvarnost’’, govori Ofir Trainin za Bljesak.info objašnjavajući nam razloge zbog kojih se odlučio na snimanje ‘Obitelji u tranziciji’,dokumentarca koji će biti prikazan na ovogodišnjem Mediteran Film Festivalu. Priča je to o obitelji u malom izraelskom tradicionalnom gradu, čiji se životi potpuno mijenjaju nakon što njihov otac konačno obznani da je transrodna žena. Njihova majka odlučuje ostati sa svojim suprugom kroz cijeli proces, ali u konačnici napravi oštar zaokret i opet sve uzdrma svojom odlukom. Film je u Izraelu dobio jako dobre kritike, a Ofir ističe kako je važan za cijelo društvo, ne samo Izrael i ne samo LGBTIQ zajednicu.

Kako ste saznali za ovu obitelj i priču o promjeni spola i kako su reagirali na vašu ideju dokumentiranja cijele priče?
Priča je počela kad sam imao oko 20 godinai kad sam saznao da je moj stariji brat gay. Moja obitelj dolazi iz kibuca na jugu Izraelai to je poput malog sela spravilima koja proizlaze iz prethodnog socijalističkog mentaliteta i uređenja. Moj brat bio je jedan od prvih stanovnika kibuca koji su ''izašli iz ormara''. To je bila prilično velika stvar u to vrijeme. Prošlo je 20 godina i postao sam redatelj dokumentarnih filmova koji je naišao LGBT organizaciju usredotočenu na pomoć roditeljima čija djeca ''izlaze iz ormara''. Zamolili su me da napravim kratke filmove na ovu temu i u suradnji s njima čuo sam priču o obitelji iz Naharije o Galit i Amit. Shvatio sam da to neće biti film od 15 minuta, već pravi dokumentarac. Upoznao sam ih na početku razotkrivanja, koji je počeo samo šest mjeseci ranije. Objasnio sam im da je njihova priča toliko posebna da bi to mogao biti dobar filmjer je rijetko da supruga transrodne žene odluči ostati i podržati svog supruga kroz ovaj postupak. Pristali su.

Izrael se smatra prilično konzervativnom zemljom, a ipak je položaj LGBTIQ osoba bolji nego u bilo kojoj zemlji, barem kada govorimo o zemljama u vašoj regiji. Po nekim procjenama, imate visok postotak potpore za istospolni brak, preko 60 posto. Koliko su dokumentarni filmovi poput ovog utjecali na to?
Nema puno dokumentarnih filmova koji pričaju priču o transrodnim osobama sa stanovišta supruge i djece. To me stvarno osobno dotaklo i podsjetilo me na moju obiteljsku situaciju, a to je i bio jedan od razloga zašto sam htio ispričati ovu priču. Film je važan prije svega zbog desničarske vlade i zakona o surogatstvu koji su donijeli prije nekoliko mjeseci u kojem stoji, između ostalog, da se ne dopušta homoseksualcima da koriste surogat kao način da postanu roditelji. Atmosfera u Izraelu postala je tolerantnija i manje konzervativna nego prije. Norma se mijenja, ali vrlo sporo i većina ljudi još uvijek to ne prihvaća. Nadam se da će se situacija u Izraelu u tim zajednicama promijeniti i da film može pomoći da se to i dogodi.

Junaci filma ističu kako bi im bilo lakše živjeti u Tel Avivu nego u ovom malom gradu. Je li podrška ovoj zajednici izražena samo u glavnom gradu Izraela?
Mislim da Izrael zapravo čine dvije države unutar države. Imate Tel Aviv i okolna područja u kojima se transrodne osobe mogu osjećati jednakima i ne biti diskriminirani, osjećaju se prihvaćenima i većinu vremena mogu osjetiti svoj život kao svi ostali. U drugom Izraelu, a to je veći dio Izraela, poput Nahariyija, grada u kojem je film smješten, više je religioznih i konzervativnih gradova koji nisu tolerantni i u tim gradovima im je izuzetno izazovno i teško živjeti. Slučaj Galit i Amita, koji su neka vrsta pionira, drugim transrodnim parovima pokazuje da, ako ste jaki, postoji mogućnost da živite svoj život i izvan Tel Aviva.

Film je u Izraelu vrlo uspješan. I publika i izraelska kino zajednica imali su vrlo pozitivne povratne informacije.
Obje stranekažu da je film vrlo snažan i da ima duboko značenje, posebno danas u izraelskom društvu. Nadam se da će film razbiti stereotipe i pokazati Izraelcima koji ne znaju za transrodne osobe i imaju predrasude o njima da tu nema nešto čega bi se trebali plašiti. Želim im pokazati da je transrodnost stvarnost. Film je za cijelo društvo, svi ga trebaju pogledati, ne samo LGBT zajednica. Riječ je o vezama, roditeljstvu, prihvaćanju, toleriranju i ne stavljanju ljudi u kalupe. Nije važno jesu li LGBT, Arapi, Židovi, hendikepirani, bolesni, bijeli ili crni. Svi smo ljudska bića i trebamo raditi na prihvaćanju i razumijevanju jednih drugih bez obzira na to kako izgledamo. Trebamo cijeniti jedni druge obzirom na to tko smo i koje su vrijednosti što ih prenosimo.

Velik dio priče nose djeca. Zanimljiv je dio kada sin otkriva da je bilo teže nositi se s razvodom roditelja nego promjenom spola. Kad ste uvidjeli da nije samo riječ o promjeni spola nego da je to obiteljska priča?
Da, po mom mišljenju, jedna od najjačih rečenica u filmu bila je kad je Yarden rekao svojoj majci da mu je razvod bio teži za nositi se nego transformacija njegovog oca. Kad se obitelj raspala, djeci je to bila najteža situacija. Sada su bolje, stvari su se sredile, zreliji su u svemu. Klik se dogodio kad su djeca krenula sudjelovati u cijelom procesu i dijeliti svoje osjećaje. Kao što kažete, film je o obitelji i putu koji pronalaze u obitelji u ovom novom obliku. A mnogo je više priča o partnerima i njihovoj djeci, nego o procesu tranzicije lika.

Gdje su danas Galit i Amit: Jesu li još uvijek u sretnoj vezi?
Amit i Galit nastavili su živjeti sa svojim novim partnerima, kao što vidimo u filmu. Još uvijek su u Nhariji i dijele skrbništvo nad svojom djecom. Film još nije prikazan u Nahariyi, gradske organizacije još nisu spremne. Možda ni Galit i Amit još nisu spremne... Treba vremena.