Mostarska ljubavna priča na filmskom platnu niže nagrade

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Filmovi koji govore o ljubavi, pismima, razdvojenosti, čežnji, ratu i svim emocijama koje idu uz to – sigurno su nešto što vas podsjeća na davnu prošlost. I to neku koja je iz knjiga prenesena na platno. Današnja filmska izdanja, bez obzira o kakvoj vrsti filma se radi uglavnom prate neke druge više 'holivudske' teme.

Pisma, ljubav, bol, razdvojenost, Mostar

Pisma su postala nešto o čemu danas možete pisati i govoriti kao o fenomenu. Fenomenu koji je bio aktualan posebice između ljubavnih parova. Iščekivanje tog papira na kojem su ručno ispisani redovi najdubljih emocija – postalo je i tema jednog sada već višestruko nagrađivanog dokumentarnog filma 'Zašto mama vazda plače'. Autorica je Mostarka Karmen Obrdalj, a film je pokupio nagrade na nekoliko filmskih festivala.

Pisma, ljubav, patnja, bol, razvojenost, Mostar, rat su ukratko tematika ovog filma u kojem 'mama vazda plače'. Ali to što je tematika 'tužna', ne znači i da je festivalski život filma takav. Upravo suprotno. Film je već počeo nizati nagrade.

Nagrade stižu

Naime, 'Zašto mama vazda plače' - film mlade Mostarke Karmen Obrdalj dobio je nagradu za najbolju režiju na Liburnia film festivalu u Opatiji, ali je također prije nekoliko dana proglašen i najboljim dokumentarnim filmom na Star Film Festu u Sisku. Osim toga, na Liburnia film festivalu nagrađen je i za najbolju montažu, a koju je radio Aleksandar Jurić.

''Zahvalni smo što smo dobili potvrdu za naš rad i trud. Daje nam vjetar u leđa za buduće projekte. Meni je posebno priznanje jer okuplja najbolje dokumentariste (Liburnia film festival) tako da mi je bilo malo nestvarno kada mi je javljeno za nagradu. Nisam ni slutila da ćemo dobiti nagradu'', kazala je za Bljesak.info autorica filma Karmen Obrdalj.

Žiri Liburnia film festivala ovom filmu je nadjenuo epitet 'filmskog bisera'.

''Odabrati filmski portret i ograničiti se na vrlo ograničena izražajna sredstva kompleksan je zadatak i za iskusne dokumentariste, proizvesti u gledatelja emotivni svijet kroz koji plovi na rubu suza, stepenica je koju rijetki zagaze, a Karmen je to učinila laganim i posve prirodnim korakom bez imalo opterećenja i sustezanja'', stoji u obrazloženju za najbolju režiju 18. LFF-a.

Grad iz djetinjstva

Međutim sva priča oko pisama ne bi imala smisla da vam 'ukratko' ne objasnimo i sadržaj filma:

- Film prati Enu, koja otkriva ljubavna pisma njenih roditelja. Dopisivanje je trajalo dok su bili razdvojeni u ratu, na najbeznadnijem mjestu na svijetu – zaraćenoj Bosni i Hercegovini. Ena se putovanjem u Grad iz djetinjstva, Pustograd, prisjeća skoro nemoguće ljubavi njenih roditelja. Kada je počeo rat u Mostaru, Enini roditelji, bračni par različitih nacionalnosti sklanjaju se od rata iz Mostara u Pustograd gdje Enin otac biva odveden u zatočeništvo. Ena i njena majka ostaju izgubljene same u svijetu. Žive u strepnji ne znajući je li njihova druga polovica mrtva ili živa. Šest mjeseci nakon odlaska Eninog oca, Ena i majka dobivaju prvo pismo. Pismo dolazi neadresirano, nepoznatim putevima. Tada počinje njihovo razmjenjivanje pisama; prolaze mjeseci kada se ne čuju, dok Ena i majka sve vrijeme strepe za njegovim životom.

I tako, ono što danas zaljubljenici filma mogu gledati na platnu, nekad je bilo svakodnevnica ove obitelji. A film je kako i sama Karmen kaže 'tih, intiman i spor' – te evocira sjećanje na Mostar, grad iz djetinjstva.

''Mostar je moj grad i fascinirana sam njime oduvijek. U sebi nosi tajanstvenost, tugu, dušu. Ima mnogo tužnih ljubavnih priča u njemu i imala sam neki predosjećaj da je jedna od tih priča sigurno zapisana u pismima. Ispostavilo se da postoje pisma. Kada sam došla do pisama i pročitala ih, imala sam osjećaj da ona sadrže svu patnju i ljubav ovoga svijeta. Pisma su me jako pokrenula. Morala sam napraviti film o tome'', objasnila je autorica filma 'Zašto mama vazda plače'.

Ogoljavanje

Danas, mama više ne plače od tuge nego od sreće. Tata je zadovoljan filmom, a cijela obitelj je sudjelovala u procesu pravljenja ovog dokumentarnog ostvarenja. Na pitanje 'da li je teško intimnu priču prenijeti na filmsko platno i ogoliti se', Karmen kaže kako je svaki rad na filmu 'intiman proces i ogoljavanje'.

''Moj profesor Saša Hajduković govori da se nesvjesno ogolimo radeći na filmu htjeli mi to ili ne. Meni je film terapija, potpuno se predam i ne razmišljam previše o tome. Tek na kraju, kada je film gotov, vidim koliko sam osobnog i intimnog unijela u njega'', objasnila je ova Mostarka za Bljesak.info, te dodala - kako su njezini roditelji Edita Černy Obrdalj i Mario Obrdalj bili zaduženi za produkciju filma, obzirom da bez njihove emotivne i novčane podrške film zasigurno ne bi bio realiziran.

''Mama plače od sreće, tata klima glavom pozitivno. Ovaj su film baš analizirali i posebno im je drag, što zbog Mostara, što zbog dužine procesa koji je trajao osam mjeseci, u kojem su i oni sami sudjelovali''.

Samostalna produkcija

Osim roditelja, film je realiziran u samostalnoj produkciji i uz pomoć suradnika, kojima je jako zahvalna na njihovom radu, upornosti, predanosti i talentu.

''Dva najbitnija suradnika u svakom procesu – Jana Vuković (snimatelj) i Aleksandar Jurić (montažer). Zatim, tu je Josip Paradžik koji je radio glazbene aranžmane za film. Njegovom glazbom je film dobio novu dimenziju i emotivnost. Tu je i Boris Andrejević koji je radio 'color grading', dok je Fatima Kazazić Obad, glumica iz Mostara radila naraciju'', istaknula je Karmen, te posebnu zahvalanost iskazala profesoru Saši Hajdukoviću i asistentu Marku Šipki.

''To dvoje ljudi me naučilo svemu što danas znam o filmu. Za ovaj film je posebno bitan Marko Šipka čije je stručno polje dokumentarni film. On me vodio čitavim procesom'', dodala je sada već višestruko nagrađivana autorica dokumentarnog filma ’Zašto mama vazda plače’.

Festivali

Festivalski život filma je krenuo dobro. Do sada je prikazan na festivalima u Banja Luci, zatim u Opatiji, Mostaru, Sarajevu, Sisku, te na festivalu ''Visions du Reel'' u Švicarskoj

A prema riječima utorice, slijedi još bolji nastavak.

''Bit će prikazan još na ''2 sides short film festivalu'' u Turskoj, ''Olharesres do Mediterraneo'' u Portugalu, ''FUSE experimental film festivalu'' u Karlovcu, ''STIFF-u'' u Rijeci i dr.'', zadovoljno je kazala za Bljesak.info Karmen Obrdalj.