Najbolje plaćeni glumac svih vremena, ovisnik o seksu i zavodnik bez premca

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Richard Walter Jenkins, koji je kasnije postao Richard Burton, nakon što ga je prihvatio učitelj i kazališni pedagog Philip H. Burton, rođen je na današnji dan, 10. studenog 1925. godine.

Rođen je i odrastao u Walesu, u Pontrhydyfenu, u siromašnoj obitelji. Otac mu je bio rudar ugljena, kockar i alkoholičar.

Bio je drugi najmlađi od trinaestero djece Richarda Waltera Jenkinsa Sr. i Edithe Maude Jenkins. Richard je svog oca opisivao kao 'muškarca koji može popiti 12 krigli piva dnevno'.

Majka mu je preminula kad je imao dvije godine. Za svoju brojnu braću i sestre pobrinula se Burtonova starija sestra Cecilia i njezin suprug.

Od mladosti je Richarda Burtona zanimala gluma i bavljenje kazalištem, što ga je učinilo popularnim u njegovoj školi. Ipak, odustao je od škole sa 16 godina, a kasnije je postao kadet u Port Talbot eskadrili za obuku vojnih pilota.

Istodobno se pridružio omladinskom dramskom klubu u kojem je naučio osnove glume.

S 18 godina primljen je u koledž Exeter u Oxfordu, ali se vratio u zrakoplovnu jedinici, no zbog lošeg vida nije mogao postati pilot. Gotovo tri godine služio je kao navigator.

Najtalentiraniji mladi glumac

Nakon II. svjetskog rata proglašavan je najtalentiranijim mladim britanskim kazališnim glumcem, 'najboljim Hamletom' (kreacija u kazalištu Old Vic od 1953).
Na filmu debitirao 1948., od 1952. u Hollywoodu, a usporedno je nastavio kazališnu karijeru.

Muževan, sugestivne geste i vrhunske, sonorne dikcije, zvijezdom je postao romantičarskim ulogama u povijesnim spektaklima, primjerice Aleksandar Veliki (Alexander the Great, 1956) R. Rossena, Kleopatra (Cleopatra, 1963) J. L. Mankiewicza (kao Marko Antonije).

Zapažene su bile njegove interpretacije povijesnih osoba u kriznim situacijama, npr. u Becketu (1964) P. Glenvillea i Umorstvu Trockoga (The Assassination of Trotsky,1972) J. Loseyja, a jednako je uvjerljivo tumačio destruktivne i neurotične suvremene likove, npr. Osvrni se gnjevno (Look Back in Anger, 1959), T. Richardsona, Noć iguane (The Night of the Iguana, 1964) J. Hustona, Špijun koji se sklonio u zavjetrinu (The Spy Who Came in from the Cold, 1965) M. Ritta, Tko se boji Virginije Woolf? (Who’s Afraid of Virginia Woolf?, 1966) M. Nicholsa.

Ostali važniji filmovi: Rođakinja Rahela (My Cousin Rachel, 1952) H. Kostera, Gorka pobjeda (Bitter Victory, 1957) N. Raya, Sutjeska (1973) S. Delića (kao J. Broz Tito).

Sedam je puta bio nominiran za Oscara, no nikad ga nije osvojio. Za svoje filmove 'Moja rođakinja Rachel' i 'Equus' dobio je 2 Zlatna globusa. Primio je nagradu BAFTA za "Tko se boji Virginije Woolf".

Svi njegovi brakovi

Godine 1949. Burton se oženio velškom glumicom i producenticom Sybil Williams. Imali su dvije kćeri - Katherine i Jessicu. Par se razveo nakon 14 godina braka.

Potom se 1964. oženio s Elizabeth Taylor. Vjenčali su se dva puta; njihovo prvo vjenčanje bilo je u Montrealu u Kanadi, a drugo u Bocvani. Njihov je brak uvijek bio pod ogromnom medijskom pažnjom.

Ubrzo nakon razvoda s Elizabeth Taylor 1976. Burton se oženio manekenkom Suzy Miller (koja je bila u braku i s prvakom Formule 1 Jamesom Huntom), ali su se razveli nakon 6 godina braka.

Od 1983., pa sve do smrti, Burton je ostao vjeran zadnjoj supruzi Sally Hay. S njom se preselio u Švicarsku kako bi pobjegao od pritiska poreza. Njegova zarada od 1,5 milijardi dolara čini ga najbolje plaćenim glumcem u povijesti Hollywooda

Burton je umro 5. kolovoza 1984. od krvarenja u mozgu u Celignyju u Švicarskoj. Imao je tada 58 godina i najmanje toliko bolesti, primjerice: artritisa, dermatitisa, ciroze jetre i bolesti bubrega. Više puta je primlan u bolnicu zbog ovisnosti o alkoholu. Krajem života je šepao.

Ovaj holivudski glumac bio je teški alkoholičar i svakodnevno je pio 3 boce votke,  a kao lančani pušač pušio je 3-5 kutija cigareta dnevno.

Burton je bio ateist, a javno je priznao kako je isprobao homoseksualnost, tvrdeći kako to u filmskoj industriji svi, prije ili kasnije, probaju.

'Rafalni' preljubnik

Ono što se doznaje iz njegove nove biografije je da je bio i serijski preljubnik.

Spavao je u prosjeku sa po tri različite žene tjedno, i to punih 30 godina. U svojim najboljim danima, između 1947. i 1975., vodio je ljubav s barem jednom novom ljubavnicom svaki drugi dan, navodi se u njegovoj biografiji “And God Created Burton”.

Tako je stigao do nevjerojatne brojke od 2500 žena s kojima je spavao.

Počelo je tako da je na Oxfordu sa 18 godina izgubio nevinost sa starijom studenticom koju je upoznao u pubu. Kad je prošao inicijaciju, naprosto se bacio na žensku studentsku populaciju.

Kako navodi biografija, njegov libido nadmašio je čak i onaj slavnog playboya iz 1970-ih, Warrena Beattyja.

Često nije ni znao imena svojim ljubavnicama, a opet, one su mu ulijetale u zagralj poput muha koje se lijepe na svjetlo. Mnoge su pale na njegove zelene oči, ali njegov glavni adut bio je njegov - glas.

Žene su padale na njegov glas

Ono što ga je izdvajalo od ostalih Don Juana je to što nikada nije bio napadan. Frank Ross, koji je producirao neke od najranijih Burtonovih filmova u Hollywoodu, rekao je kako je bio zapanjen činjenicom koliko su glumca žene poštovale, čak i kad više ništa nije želio imati s njima.

Primjerice, ljubovao je s Jean Simmons s kojom je glumio u filmu “The Robe”, kao i s još jednom sporednom glumicom u istom filmu.

Njegov ulov bila je i Maggie McNamara s kojom je igrao u filmu “Prince of Players”, kao i starleta Lee Remick.

"Imao je predivnu osobinu da se svaka žena kraj njega osjećala kao da je jedina na svijetu. To je bilo božanstveno", prisjetila se kasnije Lee.

U njegovu mrežu uletjela je i glamurozna diva Lana Turner, iako je on kasnije tvrdio da je ona bila ta koja je upecala njega.

U svakom slučaju, Burton je jedan od glumaca koji su obilježili filmsku industriju, ali i kazališnu umjetnost. Jedan je do simbola modernog glumišta 20. stoljeća.