Neoprostiv amaterizam autora serije Crno-bijeli svijet

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Domaće serije u pravilu ne gledam, no hrvatska serija “Crno-bijeli svijet”, koja je imala premijeru na HRT 1 u ponedjeljak navečer bila je dovoljno agresivno reklamirana i imala je dovoljno intrigantnu tematiku da privuče i ovog gledatelja koji ne voli ni one kultne ex-jugoslavenske serije, a kamoli “novokomponirane”, u produkciji ili koprodukciji država iz regije.

Crno-bijeli svijet je očito ambiciozan projekt i više nego očito cilja nostalgičarsku žicu za osamdesetima koja u manjoj ili većoj mjeri postoji kod svih svojih gledatelja starijih od 35 godina. U prvoj epizodi skoro svake sekunde se ističe o kojem se razdoblju radi (1979/1980), toliko se nabacuju aluzije ili otvorene sugestije na to doba da sve postaje pomalo iritantno.

No, ni ta agresivna pretencioznost, nasilni humor, to bjesomučno isticanje Zagreba kao žarišta “Novog vala” u kojem se na svakom tulumu sluša punk i u kojem studenti redovno raspravljaju o Andyju Warholu, slavenski naglasak kod Debbie Harry (Blondie), nisu toliki problem koliko nevjerojatna količina povijesnih netočnosti kod silnih detalja koji se ističu.

I to nije nikakvo cjepidlačenje, jer ako praviš seriju oko jedne epohe, ako u istoj seriji koristiš stotine sitnih ili velikih aluzija na taj dio ljudske povijesti, onda, pobogu, prouči tu povijest!

U skoro svakom dijalogu pilota serije glavni junaci barem jednom rečenicom dotaknu se događaja koji su, kao, njima tada bili aktualni i svakodnevni, a u biti su važan ili manje važan dio svjetske ili ex-jugoslavenske povijesti.

Primjerice, za novogodišnjom večerom parovi za stolom najnormalnije spominju intervenciju Sovjeta u Afganistanu (veljača, 1979), prijetnje bojkota Olimpijskim igrama u Moskvi (ljeto, 1980), klinci komentiraju album Bijelog dugmeta Bitanga i princeza (1979), “proročanski” predviđaju da će se Begović ošišati kao novovalci (1980) itd.

No, u tom rafalnom nabacivanju aluzija na početak osamdesetih potkrade se toliko pogreški da je to ipak neoprostivo.

Rubikova kocka kao poklon na staru godinu 1979. je već postala famozna po forumima. Već sinoć mi je to upalo u oči, a Google je potvrdio strahovanje da zagrebačka radnica nije mogla imati u osamdesetih mega-popularnu igračku koja je tek u ožujku 1980. predstavljena svijetu.

Autori su navodno potrošili milijune na seriju, no Google je besplatan...

Mnogima su upali u oči zulufi (solufi) na glavi ročnika JNA koji dolazi na slobodan vikend kući. Mo'š si misliti što bi to prošlo u JNA krajem sedamdesetih!

Još gore je zvučao dijalog u kom dvije sredovječne dame “sline” za Carlom Lewisom i njegovim “kratkim hlačicama”. Slavni sprinter jeste bio slavan osamdesetih, ali tek nakon Olimpijskih igara 1984.! Za njega 1979. nisu znali ni sportski novinari u Jugoslaviji, a kamoli dvije tetice u Zagrebu.

Takvih gluposti možda je bilo u prvoj epizodi još, a bojim se da će ih biti i više u epizodama koje slijede.

I američke ili britanske serije smještene u neku epohu, “period drama shows”, kako ih zovu, imale su sličnih nelogičnosti, no nipošto ne toliko u jednoj epizodi i, da stvari budu gore, u pilotu!

Autori Crno-bijelog svijeta vjerojatno su bili svjesni da će ih napadati oni koji na osamdesete ne gledaju blagonaklono i optuživati za jugonostalgičarstvo. Stoga su se više posvetili tome i ubacili “naprednog druga i funkcionera” koji svugdje vidi državne neprijatelje.

Međutim, ako ćete raditi seriju koja se temelji na povijesti pop-kulture, onda to učinite kako spada!