Nosila je titulu najljepše žene i simbola Italije

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Legendarna talijanska glumica Gina (Luigina) Lollobrigida rođena je na današnji dan prije 95 godina, 4. srpnja 1927. u Subiacu blizu Rima.

Po završetku II. svjetskog rata dolazi u Rim, gdje pohađa Akademiju likovnih umjetnosti i uzima poduku iz pjevanja, a istodobno se, pod pseudonimom Diana Loris, pojavljuje u foto-romanima.

Od 1947. sudjeluje na mnogim izborima za ljepoticu (među ostalim za Miss Rima i Miss Italije); upornost i ambicija dovode je napokon na film. Nakon statiranja u 7 filmova, prvu veću ulogu ostvaruje u Zvonima za uzbunu (L. Zampa, 1949), a prvu gl. ulogu u filmu Achtung, banditi! (C. Lizzani, 1951) kojem je i jedan od sufinancijera.

Na dočeku 1947. godine upoznala je Milka Škofiča, mladog slovenskog liječnika, koji je radio u Međunarodnoj organizaciji za izbjeglice (IRO), čiji su se uredi nalazili u blizini studija Cinecitta. Ginina majka, koja je sanjala da joj se kćer uda za liječnika, bila je oduševljena, pogotovo kad su se Gina i Milko 14. siječnja 1949. vjenčali.

Obred je bio atipičan: u crkvici na 2000 metara nadmorske visine na planini Terminillo u okolici Rima, mladenci su razmijenili bračne zavjete - u skijaškim odijelima.

Milko Škofič brzo je shvatio da je pred njegovom suprugom obećavajuća karijera i daje treba pažljivo voditi, pa je godinu dana nakon vjenčanja napustio medicinu i postao Ginin menadžer.

Nakon filmova "Mlada ne može čekati", "Alina" i "Srca bez granica", počelo se pisati kako je Gina Lollobrigida, a ne vespa, talijanski udarni izvozni proizvod, i nije trebalo dugo čekati na poziv iz Hollywooda. Javio joj se filmski mogul Howard Hughes, i tako je Lollo 1950. stigla u filmsku Meku.

Howard Hughes dolazio joj je u apartman poslije ponoći s cijelim orkestrom, tražio da plešu do zore, a nakon tri mjeseca ponudio joj je ugovor na engleskom. Odbila ga je potpisati dok ne dobije prijevod. Bogatog ekscentrika to je silno uvrijedilo, pa je Gina sljedeći dan spakirala kovčege i vratila se u Rim.

Talijanski redatelji odmah su je zasuli ponudama, pa je u samo nekoliko godina (početkom pedesetih) snimila desetak filmova, među kojima su joj neki obilježili karijeru: "Grad se brani", "Fanfan la Tulipe" sa slavnim Gerardom Philipeom, "Krah, ljubav i fantazija", "Kruh, ljubav i ljubomora", "Rimljanka" po romanu Alberta Moravije, "Supruga za jednu noć"...

Ginina popularnost u Europi bila je golema: izazivala je gužvu gdje god bi se pojavila. Njezin izlazak iz hotela na festivalu u Cannesu 1953. prouzročio je takav kaos da je morala intervenirati policija. Nekoliko policajaca je ozlijeđeno.

Svi su se divili njezinoj ljepoti, ali su joj odavali priznanja i za glumu, pa i pjevanje. Nakon filma "Najljepša žena na svijetu", ekranizaciji života Line Cavalieri, glumice i pjevačice iz doba belle epogue, u kojemu je otpjevala arije iz opere "Tosca", i slavna Maria Callas nije mogla vjerovati da Ginino pjevanje nije sinkronizirano.

Za ulogu u tom filmu, koji je u sezoni 1955./1956. bio najgledaniji u Italiji, Gina Lollobrigida je dobila prestižnu nagradu David di Donatello i proglašena za najbolju glumicu godine.

Primali su je predsjednici (argentinski Juan Peron, kubanski Fidel Castro, jugoslavenski Tito...), okrunjene glave (Elizabeta II.) i drugi uglednici.

Nakon što je 1956. snimila "Trapez" (uz Tonyja Curtisa i Burta Lancastera) i "Zvonara crkve Notre-Dame" (uz Anthonyja Quinna), svaki joj je izlazak na javno mjesto postao gotovo nemoguć. Na filmskom festivalu u Veneciji policajci su je doslovno iznijeli iz hotela koji su blokirale tisuće obožavatelja.

Usprkos svemu, Gina Lollobrigida nije postala bahata: priznala je da sve svoje haljine, nakon što ih nekoliko puta odjene, šalje sestrama, te da se i dalje skrbi o ocu i majci. A početkom 1957. objavila je da očekuje dijete. Mali Andrea Milko Škofič na svijet je došao 27. srpnja 1957.

Šest dana nakon porođaja, Gina se u dva sata noći, praćena mužem, iskrala s djetetom iz bolnice i stigla u vilu gdje je sve bilo spremno za doček "najslavnije talijanske bebe".

Glumica je za sinčića dala restaurirati kolijevku iz 18. stoljeća, za što je platila 20 milijuna lira. Sljedećih tjedana vilu su preplavili darovi pristigli sa svih strana svijeta, a roditelji su ih sve proslijedili rimskim sirotištima. Već tri mjeseca nakon porođaja, Gina je nastavila raditi.

Pojavila se u Londonu, i započela s pripremama za filmove "Anna iz Brooklyna", "Zakon" (u kojem su joj partneri bili Marcello Mastroianni i Yves Montand) te "Salomon i kraljica od Sabe" s Yulom Brvnnerom.

Važnije uloge: Crni orao (R. Freda, 1946); Zločin Giovannija Episcopa (A. Lattuada, 1947); Mlada ne može čekati (G. Franciolini, 1949); Srca bez granica (L. Zampa, 1950); Grad se brani (P. Germi, 1951); Druga vremena (A. Blasetti, 1952); Supruga za jednu noć (M. Camerini, 1952); Nevjernice (Steno i M. Monicelli, 1952); Velika igra (R. Siodmak, 1954); Najljepša žena na svijetu (R. Z. Leonard, 1955); Zakon (J. Dassin, 1958); Salamon i kraljica od Sabe (K. Vidor, 1959); Nikad tako malo (J. Sturges, 1959); Kad dođe septembar (R.Mulligan, 1961); Ludo more (R. Castellani, 1962); Žena od slame (B. Dearden, 1964); Zavodnice (omnibus, epizoda M. Bologninija, 1965); Ja, ja ... pa ostali (A. Blasetti, 1965); Hotel Raj (P. Glenville, 1966); Cervantes (V. Sherman, 1968); Privatna mornarica narednika O'Farrella (F. Tashlin, 1968); Dobro veče, gospođo Campbell (M. Frank, 1968); Jednoga prekrasnog studenog (M. Bolognini, 1968); Kralj, dama, pub (J. Skolimowski, 1972).

Godine 1974. objavljuje knjigu fotografija Moja Italija (Italia mia) i sve se više bavi fotografijom i novinarstvom, a glumu postupno napušta (tek povremeno se pojavljuje na televiziji).

Danas 95-godišnja Lollobrigida ima bogatstvo procijenjeno na više od 40 milijuna eura, zbog kojega je morala angažirati bivšeg tužitelja iz Palerma Antonija Ingroiju kako bi joj pomogao u dugotrajnoj pravnoj borbi koju vodi s otuđenim sinom Milkom Skoficem.

Skofic optužuje 35-godišnjeg pomoćnika svoje majke Andreu Piazzollu da joj na prevaru uzima bogatstvo i imao je uspjeha na sudu tako da Lollobrigida svoj novac može koristiti samo za svakodnevne troškove.

"Ne zaslužujem ovo. Nisam napravila ništa loše, ali moja obitelj je bijesna na mene i ne želi me ostaviti na miru. U svojim godinama trebala bih imati malo mira, ali još ga nemam. Imam pravo živjeti i umrijeti u miru", rekla je Lollobrigida za talijanski TV kanal Rai1 koncem prošle godine.