Oskarovka i feministkinja koja kaže 'Ne glasujem vaginom'

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Rođena kao Susan Abigail Tomalin, kao najstarije od devetero djece, Susan Sarandon se vrlo rano počela zanimati za glumu.

Majka joj je bila domaćica, a otac televizijski producent i pjevač. S očeve strane ima engleske, irske, i velške krvi, a s majčine je dijelom Njemica i Indijanka.

Nakon završenog fakulteta, počela je glumiti, a od 1970. do danas je ostvarila 70 filmskih uloga. Za nagradu Oscar bila je nominirana čak pet puta, osvojivši ga konačno za ulogu u filmu "Odlazak u smrt" 1995. (filmski partner Sean Penn).

Nakon udaje za Chrisa Sarandona uzima suprugovo prezime i ostavlja ga kao umjetničko ime i nakon rastave. Znala je reći kako je, kao najstarije dijete, bila majka svim sestrama i braći te kako joj je trebalo dosta vremena da shvati da ne mora biti majka i svakom muškarcu koji uđe u njezin život.

Počeci bogate karijere ove glumice sežu u daleku 1970. godinu i sasvim slučajan rad na filmu Joe. Uslijedio je mjuzikl Rocky Horror Picture Show (1975.) koji je ubrzo postao klasik, a lik Janet Weiss prepoznatljiv je i danas.

Sarandon je prvu nominaciju za Oscara zaradila filmom Atlantic City (1980.), a još jedan film koji je postigao kultni status svakako je Glad (1983.), erotični horor u kojemu je glumila s Davidom Bowiejem i Catherine Deneuve. Ekscentričnosti filma u to vrijeme doprinijela je i scena lezbijskog seksa između Sarandon i Deneuve.

Svoju komičarsku stranu Sarandon je pokazala u Vješticama iz Eastwicka (1987.). Bull Durham već iduće godine donio joj je prekretnicu na privatnom planu: na snimanju je upoznala Tima Robbinsa s kojim će dobiti dvoje djece, sinove Jacka i Milesa, i s kojim će ostati u vezi sve do 2009. godine. Iz veze s redateljem Francom Amurrijem ima stariju kćer, također glumicu, Evu Amurri.

Problem seksizma i obiteljskog nasilja 80-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća nije bila tema kojoj su svjetski poznati redatelji posvećivali puno pažnje sve dok Ridley Scott nije snimio Thelmu i Louise (1991), a Sarandon i Geena Davis postale su feminističke ikone te su obje nominirane su za Oscara za glavnu žensku ulogu.

Film je to ženske emancipacije, pobune protiv nepravde, divlje vožnje, snažnog prijateljstva, nezaboravnih scena i svima poznatog, efektnog girl power završetka.

Treću nominaciju za Oscara Sarandon je donijelo Lorenzovo ulje (1992.), a četvrtu Klijent (1994.). Peta sreća bio je Odlazak u smrt (1995.) i uloga časne sestre Helen Prejean koja joj je zasluženo donijela Oscara za najbolju glavnu glumicu. Likom časne sestre uspjela je prenijeti empatiju i privrženost te tako stekla još veću naklonost gledatelja.

Od 2017. godine igra lik Bette Davis u seriji Feud: Bette and Joan. Serija prati poznate zavade, u ovom slučaju prijepor između Bette Davis i Joan Crawford.

Sarandon je glasna i u borbi za ljudska prava. Bez dlake na jeziku izriče svoja uvjerenja, aktivna je u kampanji za LGBT prava i prava imigranata i žestoka je protivnica rata u Iraku.

Ni Donald Trump niti Hilary Clinton nisu zaslužili njezinu podršku, a Sarandonin odgovor na pitanje novinara hoće li glasati za Clinton zbog toga što je žena svima je pokazao kako glumica hladne glave kandidatima dodaje i oduzima političke bodove. Njezin je odgovor bio: „Ne glasujem vaginom!“

U lipnju 2018. kada je prosvjedovala protiv Trumpove anti-imigracijske politike. Uhićena je zajedno s 575 žena nakon što su vičući „We care!“ (odgovor na statement jaknu Melanije Trump) okupirale zgradu Senata.

Glumičin sin, Jack Henry Robbins, na društvenim je mrežama objavio fotografiju svoje majke netom nakon uhićenja u policijskoj postaji i još nas jednom podsjetio kako je to žena koja čvrsto stoji iza svojih uvjerenja i, kako sam piše, žena sa srcem veličine Aljaske.