Prikladno uz blagdane: Filmovi o Božiću i za Božić

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Iako ste sigurno već davnih dana nabavili sve božićne ukrase i dekoraciju, vjerujemo da još uvijek niste popunili listu božićnih naslova u kojima ćete uživati narednih dana.

Vrsni poznavatelj filmske umjetnosti i zaljubljenik u projekcije na velikom platnu, Sead Vegara za Bljesak.info je donio popis nekoliko prigodnih naslova.

''Uskoro će Božić, zatim i Nova godina, pa nije nerealno očekivati da na kino-repertoar stigne pokoji film sa vječnom temom blagdana.

Tako to ide iz godine u godinu, obavezno se pojavi jedan animirani film i obično bude inspirisan Dickensovom ''Božićnom pričom'', dok se zna i desiti da to bude originalna priča'', kaže Vegara.

Slijedi lista nekoliko naslova, novijih i klasika žanra:

Klaus

Netflixov 2D animirani Klaus iz 2019. pripovijeda priču o poštaru Jasperu (glas Jasona Schwartzmana) koji dođe sa prijedlogom kreatoru igračaka, gospodinu Klausu (glas JK Simmonsa), da sav višak napravljenih igračaka podijele dječacima i djevojčicama. I, tako je počela priča o Božiću i darivanju. Kada su djeca saznala da postoji magični kreator igračaka koji će im donijeti igračke ako mu napišu pismo to ih je potaklo da budu brižniji i pažljiviji jedni prema drugima. Naravno, cijela ta svojevrsna revolucija nije mogla ostati neprimijećena, te “odrasli“ odluče da zaustave Jaspera i Klausa. Klausa je režirao Sergio Pablos najpoznatiji po radu na Despicable Me franšizi i ono što se da primijetiti jeste jedan vrlo inovativan i osjećajan pristup pravljenja pokretnih animiranih slika.

Violent Night

Najnoviji film na repertoaru, a odnosi se na blagdane, zove se Violent Night (Divlja noć, 2022), i shodno svom naslovu nudi neopterećenu neozbiljnu zabavu “presvučenu u ruho“ blagdanskog filma, tj. preformulisan naziv božićne pjesme “Silent Night“ (Tiha noć). U samom uvodu upoznajemo se sa glavnim protagonistom koji se izdaje za Djeda Mraza (David Harbour), što je u biti normalna stvar jer je Badnjak i svuda po gradu ima debeljuškastih djedica duge bijele brade, ali baš ovome je dozlogrdilo sve. Kolega po profesiji će ga častiti pićem, a stara konobarica, dobivši poklon za svog unuka, isprati ga do krova kafane na kojoj se nalaze u saonice upregnuti Mrazovi irvasi, te na nimalo lijep način otkrit će da je on pravi Djed Mraz.
Od tog trenutka biće vam jasno da je riječ o pravoj pravcatoj prvoklasnoj “zafrkanciji“, filmu koji će odati počast klasicima žanra, ponajprije prva dva dijela franšize Umri muški (Die Hard, 1988, Die Hard 2, 1990). Na način da ujedno veliča i parafrazira određene scene iz tih filmova, dajući sebi tako prostora da se poigra sa žanrovima, već naznačen blagdanski duh, komediju, akciju i triler, te svojevrsne čarobne momente.

Die Hard

Ali, vratimo se klasicima žanra. Znate kako kažu: “It’s not Christmas until Hans Gruber falls from the Nakatomi Tower“. Ipak, godinama su se lomila koplja oko toga da li je Die Hard božićni film ili tek još jedna akcijom nabijena storija. Tumač glavne uloge bi rekao da je to film Brucea Willisa, a nekadašnji studio 20th Century Fox, pod čijim je okriljem nastao, bez ustezanja veli da je to istinski božićni film. Akcija, ali akcija obučena u ruho božićnog filma.
Priča u biti veoma jednostavna, a opet složena, za glavnog protagonistu ima Johna McClanea (Willis) “običnog smrtnika“ (doduše, izdvaja ga to što nosi policijsku značku) koji će se “zateći na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme“.

McClane dolazi avionom iz New Yorka kod supruge Holly (Bonnie Bedelia) u Los Angeles i zatiče je na poslu u Nakatomi tornju gdje se upravo održava proslava Božića. Pojavljuju se teroristi i sa prvim ubistvom jasno je u kojem smijeru će priča ići. Elokventi i staloženi Nijemac, vođa, Hans Gruber (Alan Rickman) će pokrenuti cijeli plan, a John će se morati snaći sam samo sa svojim pištoljem, bar do onog trenutka kad pronađe mašinku (Now I have a machine gun, ho-ho-ho).

U slučaju nastavka Die Hard 2, Nakatomi zgrada je zamijenjena vašingtonskim aerodromom koji će biti poprište strahovitih stradanja nedužnih civila i negativaca koji će završiti kao McClaneov “ručni rad“. I sada su teroristi u pitanju, samo “domaći“, koji pomažu generalu Esperanzi (Franco Nero) da pobjegne u “sunčane krajeve“. I opet se radnja odvija na Badnje veče. Raspravu zaključujemo riječima: “There are two kinds of people in this world: Those that think 'Die Hard' is a Christmas movie, and those that are wrong”.

Groundhog Day

Postoje filmovi koji imaju neograničen rok trajanja. Koje smo gledali, koje ćemo gledati i kojima ćemo se vraćati u onim, nekad radosnim, nekad tužnim trenucima života, kada trebamo malo smijeha ili utjehe. One utjehe kakvu mogu pružiti samo pokretne slike. A jedan takav film je upravo ostvarenje Groundhog Day (Beskrajni dan, 1993) reditelja Harolda Ramisa, koji u biti nije film o Božiću, ali defintivno jeste film za Božić. Čudno je to koliko se puta može pogledati jedan te isti film, a da gledajući uživate uvijek otkrivajući nove momente koji će vam se sa svaki novim gledanjem sve više i više ucrtavati u pamćenje i zbog kojih ćete iznova poželjeti da “obnovite gradivo“.

Za glavnog protagonistu filma Beskrajni dan, Phila, kojeg je na zaista maestralan način portretirao Bill Murray, repeticija je nešto sa čime mora da živi i na kraju i izbori. Murrayev Phil je zapeo u vremenskoj petlji 2. februara u gradiću Punxsutawneyu i ne može dalje. Šta god i kako god uradio jednostavno nije u stanju dočekati drugi dan. Phil je tako zarobljen u svijetu jednog dana koji se ponavlja stalno sa istim licima od kojih jedino on zna šta se dešava.

Reditelj Ramis, također doprinio u radu na scenariju, potpisan kao koscenarista, režirao je film sa zadivljujuće nenametljivim pristupom koristeći se iznenađujućim elipsama u brojnim repeticijama bez da posrne u glavnoj ideji filma, a ta je da niko od nas nije postavljen na ovoj Zemlji zauvijek. Beskrajni dan je film koji nikad neće zastarjeti svojom predivnom porukom. Flm za sva vremena, za sve generacije i u kojemu se svi možemo pronaći.