Šerbedžija: ''Uz Mostar mene i moju Lenku vežu mnoge stvari..."

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Svega nekoliko dana nas dijeli od velike glazbene poslastice i noći pune emocije, koncerta legendarnog glumca, pjesnika i glazbenika Rade Šerbedžije.

Rade Šerbedžija, nakon više od deset godina, ovaj četvrtak, 16. ožujka održat će koncert u Hrvatskom domu herceg Stjepan Kosača u Mostaru s početkom u 20 sati.

Tim povodom razgovarali smo s Radom i pitali ga o proteklom periodu, novom albumu, koncertnim nastupima i uspomenama koje ga vežu za Mostar...

Proteklo je više od deset godina od tvog posljednjeg koncerta u Mostaru. Možeš li se prisjetiti tog zadnjeg druženja s mostarskom publikom?

- Sjećam se toga koncerta naravno. Bilo je puno raje. I godila mi je rečenica moje prijateljice Rade iz mostarske simfonjete: U ovome gradu, na tvoje koncerte dolaze svi. Sjećam se i toga dana kada me je oko podne, pozvao na kahfu legendarni skakač sa mostarskog mosta, Emir Balić i kad je organizirao pet, šest mladića da samo za mene u mjesecu Maju, izvedu par skokova u mrzlu Neretvu.

Uz Mostar mene i moju Lenku vežu mnoge stvari. Najviše naši divni prijatelji i prijateljice iz mostarske Simfonjete, koji već 23 godine, svakoga ljeta dolaze na Brijune da sviraju u našoj legendarnoj predstavi „Kralja Leara“ Wilijema Shakespeara.

Drago mi je što ta dva sata, za vrijeme moga koncerta spajaju dvije obale i što zajedno sa njima gradim srušene mostove.....

Koliko ste kao autor bili aktivni u ovih zadnjih deset godina? Rado slušamo zadnji album ''Ne okreći se, sine''

Dok me noge nose neću prestajati. Ne mogu sebe zamisliti kako, kao sijedi starac, ispijam svoje kafe u nekoj hladovini na trgu svoga grada i čitam blatne i otrovne novine. Pa i kada provodim vrijeme sa svojim unucima, radije sa njima igram tenis i jašem konje po livadama nego da im pričam otrcane djedovske priče.
Jos uvijek letim avionima po bijelome svijetu i snimam holivudske filmove. I pijem najbolja crna vina i pjevam Arsenove, Kemine, Zlajine i svoje pjesme....“...i na tren će vrijeme stati i na časak ćemo znati, gdje se tajna skrivala, gdje je sreća ostala.....“

Zapadni kolodvor je sastavljen redom od ponajboljih glazbenika. Možete li nam predstaviti prateći bend?

Moj orkestar ZAPADNI KOLODVOR BEND je sastavljen od vrhunskih muzičara. Svi su oni profesori na srednjim ili visokim muzičkim školama. Mario Igrec na gitarama, Antun Stašić -violina, Marijan Krajina - harmonika, Jure Vrandečić - kontrabas, Dario Hleb - bas gitara i naš šef orkestra Ranko Purić - Campi - gitare i tambure.

Sa nama je nekada na većim koncertima i Borna Šercar - bubnjevi. A samo ponekad pojavi se kao član orkrstra i moj sin Danilo. I to je onda ona tajna veza između mene i moga sina. I sretan sam da on želi da svira sa mnom i da pjeva.

Volim kada i moje kćeri se pojave sa mnom na pozornici. Lucija, Nina, Vanja i Mimi. Mimi je zavrsila muzičku akademiju u Liverpulu i nedavno objavila na društvenim mrežama svoj prvi album pod imenom ELIOT ALMA. Svira i pjeva svoje pjesme. Volim kada se na mojim koncertima pojave i moji prijatelji Loša, Vlado Kreslin, Damir Urban, Jure Ivanušić. Često sviram i sa Miroslavom Tadićem i Vlatkom Stefanovskim.

Znao se na mojim koncertima pojaviti sasvim nenajavljeno i Đorđe Balasević....Odjednom se aplauz pojačao, a on se polako meni iza ledja došunjao, zagrlio me, šeretrski se nasmješio i rekao...Eto baćo moj, ja ti malo došao u goste....Bilo je to nezaboravno...Iskaz prijateljstva na njegov način.....

Poznati ste po neposrednom kontaktu s publikom, voliš dosta da animiraš publiku, te često silaziš s pozornice, rukuješ se, pjevaš im na uho. Što tebi kao umjetniku znači osjetiti energiju i vibracije publike?

Ja sam 1991. prestao glumiti na svome jeziku. I na neki način izgubio i svoju publiku. To je trajalo punih deset godina. Sve do 2001-ve kada smo na Brijunima otvorili naš Ulysses teatar i kada sam zaigrao Shekspirovog Kralja Leara. Od tada igram samo ljeti naše predstave i tokom godine, osim „Tko se boji Virginije Woolf“, samo se sa svojom publikom srećem na svojim koncertima. A fali mi ta prava interakcija. Zato želim da ih dodirnem i najtoplije pozdravim. To je moja raja, koja voli i razumije to što im govorim i poručujem. Svi su moji koncerti više nego pijevanje. Oni su i neka angažirana predstava koja angažirano progovara o vremenima koja živimo...

Koliko repertoarski i muzikalno improvizirte na koncertima, kakvo putovanje kroz poeziju, glumu i glazbu publika može očekivati 16. ožujka u Kosači?

Ja sa svojim „Zapadni Kolodvoro“ bendom imam preko 100 pjesama na repertoaru...Mijenjam ih i raspoređujem već prema vlastitom osjećanju i željama...

Dakle od stiha...Nismo li se mi već negdje vidjeli, preko moje pjesme o Aidi iz Mostara, do Ne daj se Ines....biti će poezije, sevdaha, bunta i dosta smijeha. Ali i po koja suzica...Eto tako se i sam osjećam kao i moja publika u ovim našim sjetnim vremenima....

Stoga nikako ne propustite koncert godine - koncert Rade Šerbedžije i benda Zapadni kolodvor u Mostaru.

Vidimo se u četvrtak, 16. ožujka u 20 sati u Kosači!

Ulaznice se i dalje mogu kupiti na blagajni Hrvatskog doma herceg Stjepan Kosača svakim radnim danom od 12 do 18 sati, te online na portalu kupikartu.

Informacije o dostupnosti samih ulaznica možete dobiti pozivom na broj +387 63 940 584.