Rekli da ima još 6 mjeseci života. Vratio se na svoj rodni otok i poživio još 30 godina

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nevjerojatnu sudbinu doživio je Amerikanac grčkog porijekla Stamatis Moraitis kada su mu liječnici u 66. godini dijagnosticirali rak pluća i poručili da mu je ostalo tek šest do devet mjeseci života, prenosi Insider.

Veći dio odraslog života proveo je u predgrađu New Yorka i na Floridi, a da ima ozbiljnih zdravstvenih problema shvatio je kada se počeo brzo umarati i ostajati bez daha.

"To je terminalni rak pluća", rekli su mu liječnici u SAD-u.

Tako se 66-godišnji Grk, otac troje djece, sa suprugom Elpiniki odlučio vratiti u domovinu, na prekrasni mediteranski otok Ikarija.

Stamatis Moraitis nije želio opterećivati svoju obitelj skupim troškovima pogreba koji se u SAD-u penju i do nekoiko tisuća dolara.

"Neka me pokopaju pokraj moje obitelji, uz more, gdje ću pogreb platiti nekoliko stotina dolara", pomislio je.

Najbolja životna odluka

Grčka Ikarija je smještena na pola puta između Atene i Turske i bila je najbolja životna odluka 60-godišnjeg Grka.

U to vrijeme nije znao da se vraća na otok vječne mladosti, čiji stanovnici žive 10 godina dulje nego ostali Europljani, a nerijetko dožive stotu.

Polako se počeo kretati. Uživao u svježem morskom zraku, divio se čistom plavom moru. Ispijao vino i družio se sa starim prijateljima. Odlučio se baviti vrtlarstvom.

S vremenom je počeo saditi lozu kako bi izgradio vinograd. Mislio je da neće moći uživati u vinu dok plodovi budu zreli za berbu, ali je mislio kako će njegova supruga barem imati sjećanje na njega.

Tajna dugovječnosti stanovnika grčkog otoka

Tri desetljeća kasnije, on se još uvijek šeće po otoku Ikarija i uzgajao sve vrste voća i povrća, uključujući grožđe za vino i masline - na imanju svoje obitelji. Posjetio ga je autor i istraživač Dan Buettner, koji je prilikom posjeta Ikariji želio doznati sve o tajnama dugovječnosti žitelja grčkog otoka.

"Pitao sam ga, koja je tvoja tajna? On je samo slijegao ramenima i rekao: "Ne znam! Valjda sam zaboravio umrijeti", ispričao je Buettner u novoj Netflixovoj dokumentarnoj seriji "Doživjeti stotu: Tajne Plave zone".

Ne može se sa sigurnošću reći što se točno dogodilo s Moraitisom, odnosno kako je poživio još 30 godina nakon strašne dijagnoze. Moguće je da je Moraitis imao jedinstvenu genetiku, koja mu je pomogla u zaštiti od teških bolesti poput raka.

Promjena okoline

No, Buettner sumnja da se tajna dugovječnosti krije i u stvarima kojima smo okruženi - ljudi, biljke, zrak, načinu života. Jedna često spominjana studija o danskim blizancima sugerira da je genetika odgovorna za samo oko 20 do 25% naše dugovječnosti.

"On nije učinio ništa svjesno kako bi pokušao biti zdraviji, on je samo promijenio okolinu", istaknuo je Buettner.

Buettner je čak pokušao životni stil kojemu je svjedočio u Ikariji prenijeti u neke dijelove SAD-a. Počeo je u gradiću Albert Lea u Minnesoti 2009. s pristojnim uspjehom. Cilj mu je stvoriti drugačije prilike za Amerikance i omogućiti im da se kreću i žive kao stogodišnjaci u pet svjetskih Plavih zona. To su regije u kojima ljudi žive dulje od prosjeka - Okinawa u Japanu, pokrajina Nuoro na Sardiniji, poluotok Nicoya u Kostariki, Ikarija u Grčkoj, te Loma Linda u Kaliforniji.

"Ja volim vjerovati da su stvari moguće, ako imate prekomjernu težinu i nezdravo živite u Americi, to vjerojatno nije vaša krivica. Mislim da smo uglavnom žrtve okoline u kojoj živimo" rekao je Buettner, koji je objavio novu knjigu koja je zapravo majstorski tečaj za usvajanje načina života u Plavim zonama.

Misli da mu je vino pomoglo

Moraitisa je okolina do kraja života tjerala da se penje ljestvama kako bi obrao maslinu i grožđe.

"Još uvijek pijem vino i radim", rekao je Moraitis za BBC početkom 2013. godine, nekoliko tjedana prije smrti, u dobi od 98 godine (ili 102?). Moraitis se nije mogao točno sjetiti.

"Nisam liječnik, ali mislim da je pomoglo vino. Nisam radio ništa drugo osim što sam jeo zdravu hranu, pio zdravo vino i koristio zdrave biljke", rekao je.

Svakodnevni zadaci davali su mu smisao. Ako je želio kuhati na maslinovom ulju, ili njime zalijevati salatu, morao je ubrati masline i staviti ih na cijeđenje.

"Nije važno je li lako ili teško, ali moralo se napraviti", rekao je za tada BBC uz osmijeh.