Sjećanje na čovjeka koji je definicija glumca

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Mustafa Nadarević rođen je na današnji dan u Banja Luci, 2. svibnja 1943. godine, odakle zbog bombardiranja grada, zajedno s obitelji seli u Zagreb.

U Zagrebu je pohađao prvi razred osnovne škole, zatim seli u Bosanski Novi gdje ostaje sedam godina, a potom odlazi u Rijeku.

Gimnaziju je završio u Rijeci, a prve glumačke korake napravio je u kazališnoj grupi "Viktora Cara Emina".

Na studij odlazi u Zagreb, gdje diplomira na Akademiji dramskih umjetnosti. Kazališnu karijeru započeo je u Zagrebačkom kazalištu mladih.

Od 1969. do 2018. godine član je drame Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu. Gostuje u HNK "Ivan pl. Zajc" u Rijeci, HNK u Splitu te na Dubrovačkim ljetnim igrama.

Ostvaruje značajne uloge u domaćem (Bodgan u Hvarkinji, Pomet u Dundu Maroju, Miletić u Ostavci, Leone u Gospodi Glembajevima i drugim) i stranom repertoaru (Lorenzacco u Lorenzaccio, Cyrano u Cyranou de Bergeracu, Figaro u Figaro se ženi i Figaro se rastaje, M.P. Murphy u Letu iznad kukavičjeg gnijezda).

Ostvario je cijeli niz uloga u televizijskim filmovima i serijama, a na filmu se posebice proslavio ulogom ujaka u Ocu na službenom putu Emira Kusturice te ulogama u filmovima Miris dunja M. Idrizovića, Već viđeno G. Markovića, Glembajevi A. Vrdoljaka, Praznik u Sarajevu B. Filipovića, Gluvi barut B. Čengića, Savršenom krugu A. Kenovića i drugima.

Ostvario je više od 150 uloga u svojoj karijeri.

Početkom 1980-ih, nagrađenom ulogom Pometa u antologijskoj postavi Dunda Maroja (1981) Marina Držića u režiji Ivice Kunčevića u zagrebačkom HNK-u i televizijskom ulogom Inženjera Duje u igranoj seriji Velo misto (Joakim Marušić, 1980–81), postiže velik ugled i ulazi u fazu glumačke zrelosti u kojoj je spojem glumačkog instinkta, odnjegovanog profesionalizma i pomnog rada na pripremi uloga gradio psihološki pažljivo profilirane likove, krećući se u interpretaciji kroz različita, u tekstu predloška i realizmu utemeljena i uvjerljiva psihička stanja, podcrtana proplamsajima svojstvene impulzivnosti.

Tu je metodu uspješno prilagodio i filmu, napose u ulozi Leonea Glembaya koja je obilježila njegov cjelokupan glumački opus: prvi put u postavi Gospode Glembajevih u HNK-u Ivana pl. Zajca u Rijeci 1985., a potom, obilježivši cijelo razdoblje hrvatske kinematografije, u antologijskom filmu Antuna Vrdoljaka Glembajevi 1988 (i istoimena TV serija, 1990), za koji je primio Zlatnu arenu za glavnu mušku ulogu na festivalu u Puli.

Na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu predavao je dvije godine, a na sarajevskoj jedan semestar.

Odlukom Ministarstva kulture Republike Hrvatske, 2006. godine proglašen je nacionalnim prvakom.

Godine 2012. vjenčao se sa slovenskom dizajnericom Slavicom Radović, s kojom je prethodno živio 20 godina, koja je iste te godine, 7. lipnja, umrla u 48. godini života.

Iz prvoga braka, Nadarević je imao kćer Nađu, a iz drugoga braka kćer Nanu i sina Ašu.

Nadarević je početkom 2020. godine otkrio da se bori s rakom pluća. Umro je u Zagrebu, 22. studenoga 2020. godine u 78. godini života.