Slavko Štimac - Vječiti dječak koji danas puni 60 godina

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Najveća jugoslavenska dječja filmska zvijezda uvjerljivo je bio Ličanin Slavko Štimac kojeg je Obrad Gluščević izabrao za glavnu ulogu u "Vuku samotnjaku" 1972. godine.

Redatelj je obilazio ličke osnovne škole i zaključio da je dječak iz Konjskog Brda kraj Perušića savršen izbor. Film je bio hit, a dječak je postao velika zvijezda u cijeloj bivšoj državi, iako novac nije pratio slavu.

"Bili su to stvarno mali honorari i, da budem iskren, već sam i zaboravio koje su to bile cifre. A i ja sam, što se tiče filma, jako dugo bio klinac. Radio sam puno, ali nisam imao honorar kao odrasli kolege, iako sam već bio potpuni glumac", rekao je nedavno.

Obilazio je filmske festivale po cijeloj Jugoslaviji, a uloge su se redale. Glumio je zatim u "Ratku i medvjedu" i "Vlaku u snijegu" i odrastao je na filmskim setovima.

"Ne mogu reći da mi se ne sviđa što sam uspješan kao glumac, ali mi sve više smeta što ne mogu raditi sve što i prijatelji iz škole. Sve manje imam vremena čak i za glazbu koju jako volim. Harmonika me više ne zanima, volim gitaru, ali eto, sada stoji prašnjava. Već ću zaboraviti ono što sam naučio", ispričao je svojedobno Slavko.

Kasnije su se uloge samo redale i Štimac je iz dječje zvijezde postao "prava", odrasla zvijezda jugoslavenskog filma.

Gledali smo ga u "Ko to tamo peva", "Sjećaš li se Dolly Bell?", "Undergroundu", "Život je čudo", a aktivan je bio i u kazalištu.

Prije tri godine igrao je u "Doručku šampiona" u Teatru Ulysses na Brijunima, predstavi o životu Mate Parlova.

U Beograd se preselio sedamdesetih zbog posla, a devedesete je uglavnom proveo u New Yorku. Danas živi u Beogradu. Njegov sin Vid nikad se nije bavio glumom, po struci je ekonomist.

"Nisam proživio radost igranja s djecom. Uvijek sam nekud žurio, kao da sam htio biti na dva mjesta istovremeno. To je ostavilo puno praznina", rekao je jednom Štimac.

U Konjskom brdu, gdje je Slavko Štimac rođen 15. listopda 1960 godine, svi su Štimci. Otac Pavo i Majka Marija pored njega imali su još dva sina, Ivicu (stariji od Slavka) i Pericu.

Bilo je to tipično ličko djetinjstvo u prirodi, među životinjama, surovo, ali nestvarno lijepo, kazat će mnogi. Njegova je obitelj, tako stare knjige kažu, podrijetlom iz Gorskog kotara.

Štimac je naprosto bio predodređen za glumca, premda se u djetinjstvu tome povremeno otimao.

Kad se danas spomene ime Slavka Štimca, mnoge to asocira na čuvenu rečenicu iz filma "Ko to tamo peva" - 'I tata bi sine', druge pak na scenu s Jagodinkom u pekari (Varljivo ljeto '68), a zasigurno ima onih koji ga ponajviše pamte iz filma "Sjećaš li se Dolly Bell?".

Vuk samotnjak (1972.), Sutjeska (1973.), Zimovanje u Jakobsfeldu (1975.), Salaš u Malom Ritu (1976.), Vlak u snijegu (1976.), Specijalno vaspitanje (1977.), Ko to tamo peva (1980.), Sjećaš li se Dolly Bell? (1981.), Čudo neviđeno (1984.) Varljivo ljeto '68 (1984.), Braća po materi (1988.), Noć u kući moje majke (1991.), Podzemlje (Underground) (1995.), Bjuik Riviera  (2008.), Turneja (2008.), Ime: Dobrica, prezime: nepoznato (2016.), samo su neki od njegovih filmova.