Squid Game - ogledalo današnjeg društva

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Jedna stvar je zajednička siromašnim i bogatim ljudima, kaže se u „Igri lignje" („Squid Game"): ne uživaju u životu. Jedni zbog toga što ne znaju kako skrpiti kraj s krajem i prehrane sebe i svoje obitelji, a drugi se dosađuju u svom izobilju. Zašto ih onda ne spojiti? I tako „Igru lignji" organiziraju vrlo bogati, koji iz razonode pozivaju stotine gubitnica i gubitnika. Onda ih vode kroz šest rundi igre. Svatko tko ne prođe rundu u ovoj igri biva „diskvalificiran" - pogubljen. A pobjedniku se smješka novčana nagrada od nekoliko milijuna.

Radnja ove po svemu sudeći najuspješnije serije u povijesti Netflixa, bazirana je na jednostavnoj dječjoj igri, koja uključuje život i smrt. Bilo da se radi o igri trčanja, u kojoj svatko tko se u pogrešnom trenutku pokrene biva upucan u glavu, ili gubitnički timovi u jezivoj tišini budu bačeni u ponor – a na kraju se više računaju perfidni psihološki trikovi, s kojima igračice i igrači moraju apsolvirati runde „Igre lignji", piše DW.

Brutalno i neizdrživo

Serija je dijelom toliko neizdrživo jeziva da neki prestaju gledati. Tko izmišlja ovako nešto uništavajuće? To je korejski redatelj i scenarist Hwang Dong-hyuk. On je imao spremnu priču još 2008., ali nitko se nije htio upustiti u snimanje, a svim potencijalnim ulagačima je bilo prebrutalno i nerealno.

Scenarist je ispričao Wallstreet Journalu da je tada, kako bi preživio, morao čak prodati svoj laptop. Pandemija koronavirusa je toliko produbila rastući jaz između bogatih i siromašnih da je to postala salonska tema, kaže Dong-hyuk. „Svijet se promijenio. U odnosu kako je bilo prije deset godina, sve što se u ovoj seriji događa je za današnje ljude vrlo realno."

Ogledalo društva

Godine 2020. korejski film „Parazit" osvojio je Oscara. I u ovom filmu je također središnja tema struktura korejskog društva. Možda je međunarodni uspjeh ovog filma doprinio da je „Igra lignji" startala tako dobro.

Sulgi Lie, stručnjak za film i medije na Slobodnom sveučilištu u Berlinu i Akademiji lijepih umjetnosti u Beču autor je izložbe retrospektive korejske kinematografije. On smatra da serija neobično jasno prikazuje probleme društva u Južnoj Koreji. „Radna mjesta se ukidaju, strani radnici se eksploatiraju i obespravljuju, hijerarhijska struktura postaje još očiglednija. Tijekom korona-krize se izvještavalo o povećanoj stopi samoubojstava ljudi, koji su jednostavno propali kroz pukotine socijalnog osiguranja. Mislim da su slične globalne tendencije u Koreji još izraženije.“

Tu se uklapa i to što su igračice i igrači u seriji iz svih mogućih društvenih miljea: otpušteni radnici, jedan izrabljivani Pakistanac, nekadašnji elitni student, žena koja je izbjegla iz Sjeverne Koreje, liječnik koji je pogrešno liječio pacijenta i naravno – gangster. Nitko od njih nema „vani" više nikakve šanse, jer društvo je brutalno prema gubitnicima.

I zbog toga svi oni koji su preživjeli prvi krug, dragovoljno idu dalje. A onda, tako stoji na jednom mjestu u seriji: „Postoje dva pakla. Gori se zove – stvarnost."

Nasilje nije ono što je najbrutalnije

„Igra lignji" se često kritizira zbog drastičnih scena nasilja. Pritom orgije nasilja u popularnim filmovima i serijama nisu ništa novo. Još je u Tarantinovim filmovima poput „Od sumraka do zore" bilo krvi do koljena, kao i u vrlo uspješnoj seriji „Igra prijestolja".

Zaista brutalno u seriji je, kaže Lie, to što se jednostavne dječje igre odjednom pretvaraju u krvavi pir – na dječjem igralištu, ispred zidova oslikanih plavim oblacima… „Vrlo jednostavan, ali učinkovit trik je to što se serija oslanja na vrlo arhaične dječje igre poput pikula ili natezanja konopca, i što nasilje eskalira upravo iz tih dječjih igara. Nije samo nasilje, nego je napetost između igre i nasilja ono što je najzanimljivije u seriji."

Zašto je „Igra lignje" tako popularna posebno kod mladih, za Lie je očigledno: mnogo toga podsjeća na strukturu kompjutorskih igara. S jedne strane je tu brojanje mrtvih, što u video-igricama nije neuobičajeno, ili skupljanje trofeja ili bodova, a s druge strane tu su razine igre. Ako savladaš jednu, prelaziš na drugu."

Nevjerojatni obrati

Ovisnici o serijama u pravilu mogu vrlo brzo predvidjeti što će se u idućem trenutku dogoditi. U „Igri lignji" to pak nije baš jednostavno. Scenarist uvijek ima spremno iznenađenje. Pritom se gledatelji teško mogu identificirati s nekim od likova. Krugovi igre zahtijevaju uvijek nove timove – ako se netko u jednoj rundi morao držati zajedno, u sljedećoj akteri postaju smrtni protivnici. Ovdje nitko nije siguran. Jer, najjači mogu postati najslabiji i obrnuto.

Drastičan način na koji je ispričana ova priča svakako treba zahvaliti kulturnoj i političkoj pozadini Južne Koreje. „U Koreji ima mnogo kontradikcija između tradicije i modernog vremena, i ove kontradikcije koegzistiraju“, kaže Sulgi Lie. „A te mnoge konfliktne zone su za filmove i serije vrlo zanimljive. Zbog toga se priče pričaju radikalnije. Jer, u društvu vlada stalna napetost", piše DW.