Umrla je Brianova majka, i još mnogo žena s njom

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Osim ako nije bilo prijeko potrebno, odnosno ako scenarij nije nalagao, muškarci su uvijek glumili muškarce, a žene su igrale ulogu žena. I u Hollywoodu, i na televiziji, i u SAD-u i u Britaniji. Muškarac u ulozi žene smatran je ekscesom. A onda su se pojavili Monty Pythonovci. Kraj je šezdesetih, seksualna i društvena revolucija na vrhuncu, činilo se da je sve moguće, pa je rušenje starih kanona bilo gotovo svakodnevno.

Leteći cirkus Monty Pythona bio je na vrhu tog vala, a njihovi politički nekorektni skečevi sve gledaniji i gledaniji. Vremenom su se uloge žena toliko udomaćile u tom ludom TV programu da žene uopće nisu bile potrebne – sve su ih glumili sami Pythonovci, uz tek poneku iznimku kada bi ekranom prodefilirala prava žena,  Carol Cleveland, ali samo kada bi to zahtjevalo mladu i vitku plavušu.

Sve ostale uloge žena u showu, starih tračerki, ocvalih domaćica, ufuranih dama iz visokog staleža, prodavačica kupusa ili slučajnih prolaznica tumačili su muški članovi trupe. A među njima se, ako je to uopće bilo moguće pored Sjajnih Cleesea, Palina ili Idlea, isticao Velšanin Terry Jones. Nitko, ali nitko od njih, nije mogao tako divlje, ali tako istinito odigrati ulogu stare čangrizave srednjovječne Britanke kao što je to umio Jones.

Zato nitko poput njega nije mogao odigrati ulogu nezaboravne Mandy Cohen, majke Brianove, iz legendarnog  The Life of Brian, filma koji i danas tako svježe i tako moćno nalazi sve rupe u vjerskim i političkim konceptima idola i idolopoklonstva, kao i organizirane religije kao takve, bilo da je u pitanju crkva ili politička partija.

„He's not a messiah, he's a very naughty boy“, kao da i danas odzvanja jednako, možda čak i jače nego te 1979., kada je snimljen kultni film. Osim uloga starijih, ozbiljnijih muškaraca sa „Beg your pardon“ izrazom lica, Jones je zbilja briljirao u ulogama žena, pa se njegove izvedbe mogu komotno nazvati i prametrom onoga što će desetak godina kasnije u Sarajevu izvoditi Nadrealisti. 

Uostalom, pogledajte izvedbe Dade Ostojića u ulogama Minke, pa čak i većinu ženskih likova koje je fenomenalno odradio Nele Karajlić, u svima njima krije se nevjerojatan trag pokojnog Terry Jonesa. Kričavi vokali, te urnebesno skinute žene u rutiniranim pozama i klasičnim ponašanjima, makar su se pod perikama krili muškarci, bolje od bilo kakvih ženskih glumica, utjelovili su naše susjede, dakle komšinice, tetke i strine.