Najveći svjetski kradljivac umjetnina ''školu'' izučavao u Mostaru

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na omiljenom streaming servisu svih Hrvata, Netflixu, od sada se može pogledati i dokumentarac 'Vjeran Tomic: The Spider-Man of Paris', za koji ih je inspirirao upravo ovaj porijeklom Hercegovac koji je iz pariške MoMA-e, ali i ostalih muzeja, ukrao slike i umjetnine vrijedne više stotina milijuna dolara.

Novi Netflixov dokumentarac, inspiriran životnom pričom Vjerana Tomića, hercegovačkog Spidermana, kako mu tepaju, mogao bi biti najbolje dokumentarno djelo u ovoj godini.

Redatelj Jamie Roberts pred kamere je smjestio Tomića, osuđenog na zatvor za krađu slika 2010. godine iz pariške MoMA-e, vrijednih 100 milijuna dolara, a on mu je ispričao sve o svom životu i 'karijeri lopova'.

Nadimak Spiderman dobio je zbog svoje nevjerojatne sposobnosti da se penje po zgradama i skače s krova na krov, a na taj način je i provaljivao u stanove najbogatijih stanovnika Pariza. Zbog svog zanimanja postigao je svjetsku slavu, ali je pokrenuta i policijska istraga zbog koje je u konačnici završio iza rešetaka.

Najbolje od svega je to što su ga Francuzi unatoč svemu obožavali.

'Francuzi vole priče o pljačkašima ako nema krvi. Za nas je Tomić bio savršen lopov. Nije bio naoružan, nikog nije ozlijedio, nije pljačkao pojedince, nego muzeje s lošim osiguranjem. Prevario je čuvare bez poteškoća, a djela koja je ukrao pokazuju da ima ukusa', objasnio je svojedobno novinar Le Figara, Stéphane Durand-Souffland, koji je pratio suđenje.

Njegova životna priča i više je nego zanimljiva. Rođenog u Parizu, ali porijeklom s naših prostora, zbog majčine su ga bolesti i oca zlostavljača kao dječaka odgajali tetka i tetak u Mostaru.

Dane je provodio oko Neretve, penjući se i skačući u hladnu rijeku, a upravo je tada prvi put ukrao nešto, i to u knjižnici, odakle je pobjegao s dvije knjige stare nekoliko stotina godina.

U Pariz se vratio kao jedanaestogodišnjak i to mu se nije nikako svidjelo. Roditelji su mu bili neznanci, zbog čega je počeo bježati iz roditeljskog doma i skitati se.

Kasnije je otkrio da je upravo povratak u Pariz bio početak njegove karijere lopova: 'Da me nisu iščupali iz Bosne, vodio bih miran, drugačiji život.'

Pronašao je društvo s kojim se vucarao ulicama i skakao po krovovima, a uskoro je počeo provaljivati u stanove. To je radio sam, obijao je brave i na najneobičnije moguće načine upadao u tuđe domove tražeći nakit jer ga je bilo najlakše prodati. Nazivali su ga 'gospodinom provalnikom', iako je tijekom godina bio osuđen za mnoga kriminalna djela, među kojima su prodaja droge, pljačka s otegotnim okolnostima, nasilna krađa, prijetnja smrću...

No, kao veliki estet, ljubitelj prirode, životinja i gastronomije, razlikovao se od običnih kriminalaca, a osobito zbog svoje opčinjenosti umjetnošću. Iako je tijekom provala u stanove viđao najskuplje umjetnine, niti jednu nije ukrao svjestan da ih neće tako lako prodati, piše tportal. Ipak, 2000. to se promijenilo te je, dok su ukućani u jednom pariškom stanu mirno spavali, ukrao dva Renoira, Deraina, Utrilla i Braquea, djela u vrijednosti od pola milijuna eura.

A onda je 2010., dok je šetao uz Seinu, kroz prozor jedne zgrade ugledao sliku koja mu je privukla pažnju, baš kao i prozori koji su bili isti kakve je već obio u jednoj pljački. Kockice su se posložile, a on je ubrzo iz Muzeja moderne umjetnosti iznio Légerovu sliku 'Miran život uz svijeću' iz 1922., a koju je za 40 tisuća eura naručio preprodavač umjetnina Jean-Michel Corvez.

Iako je mislio uzeti samo tu sliku, za oko mu je zapela i Matisseova 'Pastorala', potom Modiglianijeve 'Žene s lepezom', Picassov 'Golub s graškom' i Braqueova 'Maslina u blizini Estaquea'. Sve ih je uzeo. Sve osim Modiglianijeve 'Žene s plavim očima', zbog koje je u trenutku u kojem ju je htio skinuti osjetio neku nelagodu. 'Kada sam je htio skinuti, kao da mi je rekla - ako me uzmeš, žalit ćeš do kraja života.'

Kasnije je ispričao da je danima 'promatrao situaciju'. Šest je noći proveo tapkajući po okviru prozora sredstvom za skidanje boje te mijenjajući vijke lažnima, napravljenim od gline. U jutro 20. svibnja bio je spreman za svoj pothvat - skinuo je prozor bez problema vakuumskim jastučićima i rezačima zarezao bravu na rešetki, vješto izbjegavajući senzore kretanja.

Potom je izašao, želeći vidjeti hoće li se alarm aktivirati, a kada je uvidio da se to nije dogodilo, vratio se i uzeo slike.

No Corvezu se nije svidjelo to što je Tomić prekršio dogovor i, umjesto jedne slike, iznio još četiri. Šest mjeseci nakon pljačke policija je dobila dojavu, a praćenjem i prisluškivanjem Tomića njihove su sumnje potvrđene. Uhvaćen je tijekom nove pljačke u svibnju 2011. i tada je sam priznao da je on lopov iz MoMA-e. Osuđen je na osam godina zatvora, a preprodavači Corvez i Yonathan Birn dobili su šest, odnosno sedam godina.

Kako je kasnije rekao, 18 godina života proveo je u zatvoru prije pljačke MoMA-e, za koju je želio da mu ujedno bude zadnji posao. Želja mu je bila uzeti novac, kupiti brod i ploviti svijetom. Od snova i želja nije mu ostalo ništa jer će boraviti u zatvoru sve do 2025. Iza rešetaka dane krati radeći ilustracije, a želja mu je otvoriti kiparski studio kako bi stvarao svoja umjetnička djela.