151 godina od rođenja Alekse Šantića

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U ponedjeljak 27.5. se navršava 151 godina od rođenja pjesnika i akademika Alekse Šantića, autora antologijskih pjesama 'Ostajte ovdje', 'Emina', 'Veče na školju', 'Ne vjeruj', 'Pretprazničko veče'...

Rođen je 27. svibnja 1868. godine u Mostaru, gdje je proveo većinu života. Otac mu je umro u ranom djetinjstvu, pa je živio u obitelji strica Miha zvanog 'Adža'. Imao je dva brata, Jeftana i Jakova, i sestru Persu, dok mu je druga sestra, Zorica, umrla još kao beba.

Pošto je živio u trgovačkoj obitelji, ukućani nisu imali dovoljno razumijevanja za njegov talenat. Završio je trgovačku školu u Trstu i Ljubljani, a potom se 1883. godine vratio u Mostar.

U gradu je zatekao 'neobično mrtvilo', koje je bilo posljedica 'ugušenog hercegovačkog ustanka protiv Austrije'. U prvo vrijeme bio je prilično povučen, vodio je knjige u obiteljskoj trgovini, te čitao listove i knjige do kojih je mogao doći u Mostaru.

Nekoliko godina kasnije započeo je svoj književni i društveni rad. Najveća djela stvarao je krajem 19. i početkom 20. stoljeća, piše Srna.

Početkom 1887. godine postao je suradnik 'Goluba', zatim časopisa 'Bosanska vila', te 'Nove Zete', 'Javora', 'Otadžbine'. Naredne godine osnovao je Srpsko pjevačko društvo 'Gusle', a potom je izabran za prvog potpredsjednika mostarskog pododbora 'Prosvjete'. Pripadao je mostarskom krugu književnika okupljenom oko lista 'Zora', koji je pokrenuo s Jovanom Dučićem i Svetozarom Ćorovićem.

U Prvom svjetskom ratu austrougarske vlasti uhitile su ga kao istaknutog srpskog nacionalistu. Na početku svog pjesničkog stvaralaštva bio je pod uticajem pjesnika Branka Radičevića, Jovana Jovanovića - Zmaja i Vojislava Ilića, ali je potom izgradio vlastiti pjesnički izraz, karakterističan po elegičnim i rodoljubivim motivima.

Svoju najveću pjesničku zrelost Šantić je dostigao između 1905. i 1910. godine kada su i nastale njegove najljepše pjesme. Šantićeva poezija je puna snažnih emocija, ljubavne tuge, ali i bola i prkosa za socijalno i nacionalno obespravljen narod kome je i sam pripadao. Njegova muza je na razmeđu ljubavi i rodoljublja, idealne drage i napaćenog naroda.

Rodoljubiva poezija je poezija rodne grude i domaćeg ognjišta ('Moja otadžbina'), a u nekim od svojih najpotresnijih pjesama Šantić pjeva o patnji onih koji zauvijek napuštaju domovinu i odlaze u tuđi svijet ('Ostajte ovdje', 'Hljeb'). Šantić naglašava patnju i mučeništvo kao najvažnije momente u povijesnoj sudbini srpskog naroda ('Mi znamo sudbu').

Ljubavna poezija mostarskog pjesnika razvila se pod jakim uticajem sevdalinke. Ambijent njegovih ljubavnih pjesama je ambijent bašte, behara, hamama, šedrvana..., a djevojke koje se pojavljaju u njegovim stihovima su skrivene ljepote, okićene đerdanima. Takva je pjesma 'Emina', a duh te pjesme je toliko pogođen da je pjesma ušla u narod i pjeva se kao sevdalinka.

Izabran je za dopisnog člana Srpske kraljevske akademije 3. veljače 1914. Umro je od tuberkuloze u Mostaru 2. veljače 1924. godine.