200 godina rođenja Josipa Juraja Strossmayera

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Josip Juraj Strossmayer biskup đakovačko-bosanski i srijemski, bio je teolog, političar, kulturni djelatnik (utemeljitelj središnjih hrvatskih znanstvenih i kulturnih institucija) i pisac; jedna od najznačajnijih i najutjecajnijih hrvatskih osoba 19. stoljeća.

Podrijetlom iz kroatizirane njemačke vojničke obitelji iz Osijeka, Strossmayer je rođen 4. veljače 1815. godine u Osijeku. Prema pisanju essekeri.h  4. veljače u Osijeku na svijet dolaze braća blizanci, Josip i Juraj. Jedan od njih ubrzo će umrijeti, a roditelji neće biti sigurni o kojem se djetetu radi. Preživjeli blizanac od tog trenutka nosi imena obojice braće. Josip Juraj. Obiteljskog prezimena – Strossmayer. Priča o blizancima nikad nije potvrđena, no za ono razdoblje smrt novorođenčadi nije bila nikakva novost. Ili svijet jednostavno u tom trenutku nije bio spreman za dva genija u rangu biskupa Strossmayera. Ono što je sigurno i potvrđeno u povijesnim spisima jest da se tog dana rodio budući biskup, jedna od najkontroverznijih osoba iz novije hrvatske povijesti.

1849. postao đakovački biskup

Strossmayerov pradjed se iz Gornje Austrije nastanio u Osijeku gdje se vjenčao Hrvaticom. U rodnom Osijeku pohađao je pučku školu i gimnaziju, a dvogodišnji filozofski tečaj završio je u katoličkom sjemeništu u Đakovu. Pohađao je visoko sjemenište u Budimpešti gdje 1834. godine stječe doktorat filozofije. Godine 1838. je zaređen, i dvije godine boravi u Petrovaradinu kao vikar. Dvije godine kasnije (1840.) odlazi u Augustineum u Beč i 1842. godine postaje doktor teologije i profesor kanonskog prava na bečkom Sveučilištu, polaganjem disertacije o problemu crkvenog jedinstva. Već za vrijeme školovanja pristajao je uz Ilirski pokret u Hrvatskoj. Od 1842. do 1847. godine profesor je đakovačkog sjemeništa, a potom je dvije godine u Beču dvorski kapelan i jedan od trojice direktora u Augustineumu. U to doba predavao je i kanonsko pravo na Bečkom sveučilištu.

Na prijedlog bana Josipa Jelačića imenovan je 18. studenoga 1849. đakovačkim biskupom.

Na ekumenskom polju Strossmayer je bio pionir zbližavanja kršćanskih crkava i kultura, napose između katolika i pravoslavnih Slavena. Nadao se uspostavi crkvenog jedinstva pravoslavaca s Rimom, a ta ideja pomirenja bila je bitna komponenta njegove sveslavenske, napose južnoslavenske koncepcije.

Pomagao katolike i franjevce u BiH

Pomagao je katolike i franjevce u Bosni i Hercegovini kako prije tako i nakon njene okupacije 1878.g. Zauzeo se i za uređenje redovite hijerarhije Katoličke crkve u Bosni i Hercegovini, te za njezinu integraciju s Crkvom u Hrvatskoj.
Kao promicatelj ideje jugoslavenstva, biskup Strossmayer je odigrao značajnu ulogu u osnivanju Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, preteče današnjeg HAZU-a. Zalagao se za uvođenje hrvatskog jezika u administraciju i škole.

Mnogi povijesničari u prvi plan stavljaju njegovo političko djelovanje, sasvim nepravedno ga optužujući za zanemarivanje crkvene uloge. Izgradnja katedrale u Đakovu, te niza crkava po biskupiji opovrgavaju njegove kritičare. Slavni biskup otvorio je i Dječačko sjemenište u Osijeku, pokrenuo biskupijski glasnik, te obnovio svetišta u Petrovaradinu, Aljmašu i Ilači.

Izgradnja takozvane „osječke katedrale“, župne crkve svetih Petra i Pavla također je zasluga biskupa Strossmayera. On je uvidio kako stara crkva, sagrađena još u 18. stoljeću, nije dovoljna za potrebe vjernika Gornjeg grada. Ideje o gradnji nove crkve javile su se još 1866. godine, no gradnja je počela tek 1894. kad je prikupljen novac. Nova crkva završena je 1898. godine.

Protivnik neograničene papinske vlasti

Na vatikanskom koncilu u Rimu, održanom 1869. i 1870. godine, Strossmayer se pokazao kao jedan od najglasnijih protivnika neograničene papinske vlasti. Slavni trosatni govor protiv dogme o papinoj nepogrešivosti istakuno ga je i kao velikog govornika. Papa ga je tom prilikom pohvalio jer iznimno dobo govori latinski jezik.
Strossmayerov jugoslavizam proistekao je, između ostalog, i iz ideje o kršćanskom jedinstvu. Biskupski život obilježilo je i njegovo nastojanje sjedinjenja pravoslavnih crkava s katoličkom crkvom. Taj rad temeljio je na zajedničkoj duhovnoj baštini svetih Ćirila i Metoda.

Strossmayer je bio i veliki zaljubljenik u slikarstvo, a svoju je bogatu zbirku poklonio Akademiji.

Strossmayerova u Sarajevu

Imenom Josipa Jurja Strossmayera nazvane su ulice u mnogim gradovima i mjestima. Strossmayerovu ulicu u Sarajevu izgradila je austrougarska uprava, zamislivši ovaj dio grada kao njegovo urbano 'srce'.

Nazvali su je tada Rudolfova, u čast Rudolfa, sina cara Franje Josipa I. Od 1919, kada Kraljevina Jugoslavija preuzima vlast, ulica nosi ime Strossmayerova po Josipu Juraju Strossmayeru koji se jedno vrijeme izrazito borio za ideju ujedinjenja jugoslavenskih naroda, a promovirao je i gradnju Katedrale u Sarajevu.

Preminuo je 8. travnja 1905. u Osijeku, a sahranjen je u đakovačkoj prvostolnici.