Ako je Bog dao da se rodimo kao različiti, zar da se te različitosti bojimo

Tekst članka se nastavlja ispod banera

"Sa žalošću konstatiram da je Katolička Crkva prepolovljena na ovim prostorima, svakim danom nas je sve manje. Vaše očinske riječi daju nam snagu živjeti ovdje i s drugima raditi na izgradnji mira i dijaloga", poručio je vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić rekavši kako je dolazak pape Franje u BiH ohrabrenje opstanku Hrvata u BiH i gradnji mira s Bošnjacima, Srbima i ostalima u multinacionalnoj zemlji koja je u prošlom stoljeću pretrpjela strašne ratove i režime.

''Ako nam je Bog dao da tu živimo, zar da tu zemlju ne volimo? Zar da se bojimo tu živjeti? Ako je Bog dao da se rodimo kao različiti, zar da se te različitosti bojimo", upitao je Puljić, aludirajući na odlazak Hrvata, najmalobrojnijeg od triju konstitutivnih naroda u BiH.

Papi je zahvalio što je u ožujku 2015. primio biskupe iz te zemlje koji su mu govorili o stanju u BiH, Crkvi u ratu, o brojnim odlascima mladih i teškoćama ljudi.

"Potrebna nam je potpora i ohrabrenje koje ste nam danas donijeli. Ovdje je naše stoljetno korijenje, kroz povijest smo proživljavali mučeništva, patnje i nepravde. Zahvaljujući vjeri opstali smo do danas", istaknuo je Puljić.

"Vama Sveti Oče zahvaljujem na razumijevanju za ovu zemlju, za sve narode i ljude u njoj, a posebno za katolike koji su najvećim dijelom Hrvati. Vaša nas prisutnost hrabri, a to je i poruka svijetu da želimo biti svoji, zajedno s drugima na svojoj rodnoj grudi", rekao je kardinal Puljić.

Pročitajte kardinalov govor u cijelosti:

"Sveti Oče!

Hvala vam na Vašoj prisutnosti danas među nama. Hvala vam na Vašoj molitvi s nama i za nas. Hvala vam na pastirskoj riječi koju ste nam uputili. U ime svih nas ovdje okupljenih: kardinala, biskupa, svećenika, redovnika i redovnica i svih vjernika katolika i latinskog i istočnog obreda, ali i u ime ovdje nazočnih predstavnika vlasti i predstavnika raznih razina društva i svih ljudi dobre volje, najsrdačnije Vas pozdravljam i najiskrenije Vam zahvaljujem. S Vašom molitvom ujedinili smo svoje glasove ne samo mi na ovom stadionu nego i tisuće onih koji nas prate putem medija. Uvjeren sam da nisu molili samo katolici nego i svi drugi, svatko na svoj način, a dobrim željama ujedinili su se i oni koji sebe ne smatraju vjernicima. Hvala medijima što su se danas stavili u službu dobra.

Ova zemlja Bosna i Hercegovina je u prošlom stoljeću pretrpjela strašne ratove i režime. Sva je izranjena i opterećena. Katolička Crkva na ovim prostorima je prepolovljena. Sa žalošću konstatiramo da nas je svakim danom sve manje. Vaša očinska riječ, pastirska molitva i snažna vjerodostojna prisutnost daju nam snagu živjeti ovdje i s drugima raditi na izgradnji mira i dijaloga u ovoj zemlji. Ako nas je Bog u ovoj zemlji pozvao u život i od cijele kugle zemaljske izabrao da nam baš ovdje udahne dah života, zar da tu zemlju ne volimo? Zar da se bojimo tu živjeti, ako je Bog s nama i ako smo mi s Bogom? Ako Bog daje da se rodimo kao različiti, zar da se te različitosti bojimo?

U ime svih nas članova Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, ali i u ime, nama posebno drage i blize Hrvatske biskupske konferencije i biskupa susjednih zemalja te u svoje ime želim reći da je ovaj dan i ovaj događaj snažna potpora za nas pastire i sve vjernike u ovoj zemlji. Tu su brojni hodočasnici iz okolnih zemalja koji su vas došli vidjeti, čuti, doživjeti i osnažiti se da svoje kršćanstvo mogu i dalje smjelo i odvažno živjeti te graditi mir i njegovati dijalog.

Od srca hvala svima vama koji su svojim dolaskom pokazali svoju blizinu, ljubav i solidarnost s nama u Bosni i Hercegovini. Zahvaljujem i svima onima koji su nam pomagali u pripravi ovog susreta: članovima Državnog i Crkvenog odbora, Apostolskom Nunciju u BiH i velikom broju dobrih ljudi i dobročinitelja. Svojim otvorenim srce, ljubavlju i potporom pomogli su nam zasvjedočili radost susreta s vama, Sveti Oče. Hvala onima koji su molili, postili, činili dobra djela na ovu nakanu.

Sveti Oče, koristim ovu blagoslovljenu prigodu da Vam zahvalim što ste nas biskupe iz Bosne i Hercegovine, prigodom našeg pohoda „ad limina Apostolorum“ 16. ožujka 2015. u Vatikanu, saslušali dok smo Vam govorili o stanju u Bosni i Hercegovini i u našoj krajevnoj Crkvi, o nedavnom ratu i poraću, o brojnim odlascima posebno mladih, o poteškoćama s kojima se susreću brojni ljudi u ovoj zemlji. Posebno Vam zahvaljujem što ste nas ohrabrili i potaknuli nas da ne štedimo svoje snage u podupiranju slabih; da pomognemo na način kako nam je najprikladnije sve one koji imaju iskrenu i opravdanu želju za ostankom u rodnoj zemlji; da utažujemo duhovnu glad onih koji vjeruju u neprolazne vrijednosti, proizašle iz Evanđelja. To istinski nastojimo činiti. Ali potrebna nam je potpora i ohrabrenje koje ste nam danas donijeli svojom prisutnošću i svojom pastirskom riječju.

Ovdje je naše stoljetno korijenje. Kroz povijest smo proživljavali razne valove progona, mučeništva i nepravdi kao i mnogi drugi. Zahvaljujući hrabroj vjeri naših predaka i njegovanju vjere u obiteljima, opstali smo do danas. Vaši predšasnici na Petrovoj stolici imali su osjećaja za naše patnje i sluha za naše vapaje. I Vama, Sveti Oče, od srca zahvaljujemo na razumijevanju za ovu zemlju i za sve narode i za sve ljude u njoj, a posebno za katolike koji su najvećim dijelom Hrvati. Vaša prisutnost nas hrabri. U isto vrijeme to je poruka svijetu da želimo biti ono što jesmo i opstati s drugima i drugačijima na svojoj rodnoj grudi, otvoreni graditi budućnost ove zemlje na temeljima jednakih prava i sloboda.

Ova Crkva je iznjedrila brojne mučenike i hrabre svjedoke vjere. Zbog brojnih poteškoća nije bilo moguće voditi procese za proglašenje blaženim pa to posljednjih godina nastojimo nadoknaditi. Tako smo 2003. godine u Banja Luci doživjeli da je sveti papa Ivan Pavao II. proglasio blaženim sina ove zemlje, rođenog Banjolučanina, dr. Ivana Merza. Prije četiri godine ovdje u Sarajevu bili smo dionici divnog proglašenja blaženim pet sestara Kćeri Božje ljubavi nazivanih Drinskim mučenicama. Očekujemo uskoro proglašenje blaženim časnog sluge Petra Barbarića, sjemeništarca rođenog u Hercegovini i školovanog u Bosni, te sluge Božjeg Josipa Stadlera i fra Lovre Milanovića. Još je dugi niz onih koje bih trebao spomenuti, a koji su bili hrabri svjedoci vjere i nama živi primjer i poticaj da hrabro živimo u vjeri predaka.

Sveti Oče, ponesite nas u svom pastirskom srcu. Kao Vi često znate ljubazno reći da ne zaboravimo moliti za Vas, tako i ja, krhki pastir ove mjesne Crkve, molim Vas, Sveti Oče: uključite nas u svoje molitve da ne posustanemo noseći se svaki dan s brojnim izazovima života. Htjeli bismo biti radosni svjedoci nade i oduševljeni navjestitelji radosne vijesti, a to nije moguće bez milosti Božje.

Blagoslovite nas i neka nas taj apostolski blagoslov krijepi i jača u našem poslanju na ovim prostorima i u ovim vremenima".