Bacanjem cvijeća u rijeku Bunu obitelji se prisjetile stradalih Srba

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Bacanjem cvijeća u rijeku Bunu kod Mostara i služenjem parastosa u Staroj crkvi u Mostaru, u srijedu su obilježene 24 godine od stradanja 30 srpskih civila i vojnika u tom mjestu, te stradanje 386 Srba iz doline Neretve koji su ubijeni sredinom lipnja 1992. godine, piše Srna.

Tih lipnjskih dana, Srbe su iz doline Neretve protjerali pripadnici Hrvatskog vijeća obrane, Hrvatskih oružanih snaga i Hrvatske vojske.

Predsjednik Općinske organizacije obitelji zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Nevesinje Aljonka Dželetović podsjetila je da je u dolini Neretve 14, 15. i 16. lipnja 1992. godine izvršen strašan zločin prema svim ljudima srpske nacionalnosti koji su zatečeni - netko u svojoj kući, netko na vojnom zadatku.

"Do danas je nepoznata sudbina 85 osoba, koja se vode kao nestala. U spomen-kosturnici u Nevesinju imamo još 54 tijela koja čekaju identifikaciju. Njihove sudbine su nepoznate zbog opstrukcije organa na nivou BiH koji se bave ovim pitanjima, prvenstveno Instituta za nestale osobe, koji je najodgovorniji za nerad", rekla je Dželetovićeva.

Na Buni je na ovaj dan ubijeno 18 civila i 12 vojnika, a tijela njih deset još nisu pronađena.

"Uvelike se priča da je poznato mjesto njihovog ukopa, ali tužiteljstvo ne daje nalog da se otvori to mjesto i ne žele da se pronađu žrtve. Postoje svjedoci koji kažu da su srpske žrtve s Bune sahranjene pod spomenikom hrvatskim borcima na Buni", navodi Dželetovićeva.

Momčilo Medan, čiji je sin stradao na Buni, ne vjeruje da će ikada biti kažnjeni odgovorni za ovaj zločin, jer, kaže, da još nitko nije ni postavio pitanje odgovornosti.

Slavica Slavić, koja već 24 godine traga za tijelom svog brata Siniše Marića, kaže da su našli samo jednu njegovu kost koju su sahranili u Nevesinju.

"Što se tiče Bune, postoji snimak kako ih ubijaju i što rade s njima. Taj snimak svako može vidjeti, a još niko nije odgovarao", navodi Slavić.

Obilježavanje 24 godine od stradanja Srba organizirala je Općinska organizacija obitelji poginulih i zarobljenih boraca i civila Nevesinje, a prisustvovali su članovi obitelji stradalih, predstavnici Republičke organizacije obitelji poginulih, predstavnici boračkih organizacija Pale, Sokolac, Rogatica, Gacko, predstavnici republičke organizacije Crvenog krsta, te predstavnici općinske vlasti Nevesinja i Istočnog Mostara.

15. lipnja 1992. godine zapaljena je i Saborna crkva Svete Trojice u Mostaru, a u lipnju je zapaljen i manastir Žitomsilić, kao i sve ostale srpske bogomolje i na tisuće srpskih kuća.