Basheskia za Bljesak.info: U modi je folk art

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nedim Zlatar poznat je kao bubnjar Siktera, Dvadesetorice ali najviše kao Basheskia. U razgovoru za Bljesak.info Nedim je govorio o detaljima povodom izlaska albuma Savršeni metak, budućim planovima kako sa Sikterom tako i sa Basheskia & Edward EQ, te o nestanku entuzijazma i želje za svirkom koji pogađa jednu glazbenu generaciju kojoj je pripadao i mostarski bend Vuneny.

Nedavno je izašao album Savršeni metak koji se poezijom oslanja na zbirke poezije Savršeni metak u stomak i Sitni sati u Managvi Mehmeda Begića. Kako je došlo do ideje za ovaj albuma, i dugo ste radili na njemu?

Ne sjećam se točno kada smo i kako nadošli na ideju da napravimo album poezije, ali mislim da se to dogodilo nekad prošle godine, kada sam slušao neke od snimaka prvih skica glazbe i čitanja i shvatio da bih vrlo rado slušao takav jedan album i da toga nema u ponudi. Meni osobno veoma prija takav zvučni koncept, i iako ove pjesme doživljavam veoma intenzivno i privatno, opet uvijek saslušam svaku pjesmu kada je čujem, bilo kući, bilo na radiju. Trebalo je veoma puno vremena za ovaj album da sazre (tj. da mi u svojim glavama shvatimo da smo spremni za nešto ovako), tako da neki snimci recitacija datiraju još od prije 5 godina, međutim, tada nisam imao na umu album poezije niti pjesmu sa recitacijom. Sada, kada primjećujem da sam kao konzument zatrpan agresivnom glazbom i aranžmanima koje sam bezbroj puta čuo (mnogo pjesama sa radija i tv-a ne moram ni slušati do kraja, znam u prvih 10 sekundi šta će se dogoditi do kraja), imao sam potrebu da napravim nešto što je drugačije i nešto što je posvećeno riječima i tekstovima u kojim sam se utopio čitajući, i da uradim glazbu koja će aranžmanom pratiti tekstove.

Mehmed nam je u neformalnom razgovoru otkrio neke detalje sa snjimanja, od onog jbg. Albana Ukaja do njegovog sviranja gitare što se zapravo savršeno uklopilo u same pjesme, pa nam potvrdi kako Mehmed ipak zna svirati gitaru?

Pa ni Lou Reed nije znao svirati gitaru niti pjevati, pa je jedan od najvećih u povijesti. Energija je bitna, a to se uvijek osjeti na snimku. Virtouz na instrumentu može fascinirati spretnošću i uvježbanošću, međutim kada neko zna potrefiti jedan ton u pravom trenutku i pogoditi ravno u srce, to je ono pravo. I sam vjerujem da je audio usnimavanje ustvari zapisivanje i hvatanje neponovljivog trenutka. Neke stvari su neuporedivo ljepše kada nisu izrežirane, kada se samo dogode i ostanu zapisane „na traci“. Iz iskustva znam da kada previše pokušavaš usnimiti nešto savršeno, nikada ne uspiješ, a s druge strane, kada uhvatiš nešto u trenutku, u bilo kojem obliku i kvaliteti, onda je to blago. Meša pogađa riječima i to je dragocijen i rijedak talenat. Izgleda da je pogodio i sa ovom gitarom. To je taj kontekstualni odnos nespretno odsvirane gitare „Love me tender“ i teksta Nina Simone. Trebalo mi je dosta da nagovorim Mešu da odsvira nešto na gitari i da ja to usnimim. Odsvirao je tu temu. To su ti dragulji koji se samo dogode. Ako ih uhvatiš, dobro je. A Meša je stidljiv momak iako se ne čini tako prema poeziji koju piše.

Kako je došlo do suradnje sa Leonardom Šarićem suborcem iz Siktera, i nešto o vašim početcima?

Sa Leonardom pravim glazbu preko deset godina i isto toliko sviramo koncerte. Leo u početku nije puno pjevao na koncertima (iako je po profesiji operni pjevač), međutim sada je njegov glas neizostavan dio našeg stvaralaštva. Od početka smo eksperimentirali sa zvukom u studiju i uživo, imamo napretek iskustva, dobrih i manje dobrih iskustava, i sve je to jedna velika škola kroz koju zajedno prolazimo i postajemo bolji. Obojici nam je glazba najvažnija u svemu tome. Volimo se mijenjati i raditi na novom zvuku i to nam je zajedničko.

Izbacili ste i najavne singlove za novi album kada ga možemo očekivati,naravno i novi album Siktera, i kako ocjenjuješ sadašnju BH i regionalnu glazbenu scenu,i koje bi bandove izdvojio?

Novi album planiramo izbaciti ove godine, imamo dosta neobjavljenog materijala.Tako da ga samo trebamo konsolidirati, uradimo selekciju i upakujemo (što može trajati i godinama u našem slučaju, ali nadam se da neće). Što se tiče Siktera, nadam se da će rad na novom albumu uskoro početi. Na žalost nisu svi članovi benda puni entuzijazma i želje za svirkom, tako da je to jedna od kočnica. Inače sa tugom posmatram kako se entuzijazam (barem u mojoj glazbenog generaciji) gasi lagano. To je prirodan fenomen, međutim to je nešto što je mene osobno počelo pogađati konkretno nakon prestanka meni omiljenog projekta Vuneny, koji se ugasio nakon poprilično uspješnih i plodnih godina rada. Shvaćam sada da nas nije puno ostalo aktivnih u glazbi, pogotovo sa nekim entuzijazmom, što je žalosno i za šta smo krivi svi, i mi, i publika, i odnos države prema kulturi. U modi je folk art, ne samo u glazbi, već i u filmu, kazalištu, slikarstvu, u svemu se reklamira najviše i prodaje taj folk art, tako da je za očekivati da ćemo mi koji se ne bavimo time, kad tad ugasiti, samo je pitanje vremena, koliko ko može izdržati.Neću sebe stavljati u poziciju da ocjenjujem scenu. Osobno imam problem sa shvaćanjem stvari koje su popularne, kao što rekoh ovdje se prodaje folk art, sevdah, narodna glazba, sada i svi „urbani“ bendovi obavezno ubacuju folk motive u svoju glazbu, što me živcira. Valjda se vode onom krilaticom „daj narodu ono što voli“, što je po meni totalno pogrešno, ja kažem „narod voli ono što mu daš“, i ako su ljudi bombardirani istim pjesmama preko radija, tv-a, u supermarketima, javnim prostorima, te pjesme će i voljeti, to je propaganda i to je znanstveno dokazano. Šteta je što se ne daje značaj utjecaj glazbe na mentalitet, ja mislim da je on velik. Kada bi u samoposlugama, šoping centrima i drugdje bila emitirana klasična glazba, siguran sam da bi se stvari promijenile nabolje za nekoliko godina. Međutim, kod nas je običaj pustiti klasičnu glazbu samo kad je dan žalosti. Svakidašnjica je ispunjena krkanlukom. I tako nam je u glavama nažalost. A što se tiče novih bendova (koji jadni još ne znaju šta ih čeka) ima sigurno, od onoga što sam primjetio u zadnje vrijeme izdvojio bih: In the room, Univerzitet Angele Merkel, Diskodelija, Holographic Human Element, Billy Andol, Snow creation and trumpetman.

Za kraj možemo li se nadati nastavku suradnje sa Mehmedom Begićem i nekom sličnom albumu?

Naravno, već se dogovaramo oko koncepta narednog albuma. Imali smo probno izvođenje „Savršenog metka“ uživo i moram priznati, da iako je bilo jako lijepo, smo shvatili da to ipak nije za klupsko izvođenje, već za neki kamerni prostor i mirnu publiku. Tako da se nadam da ćemo u budućnosti uspjeti bolje organizirati prostor i publiku za ovaj projekat i ovaj zvuk, jer to zaslužuje.