Bezdan predstavljen u Mostaru – Najnježniji Mlakićev roman do sad

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Kada nas počnu napuštati imena, i riječi, i sjećanja, sve ono što smo stvorili i s nekim podijelili - što ostaje? U toj rečenici krije se bit novog romana Josipa Mlakića koji je u subotu navečer predstavljen publici u Mostaru.

Riječ je o romanu u kojem se, kako su istaknuli predstavljači – književna kritičarka Magdalena Bčažević i profesorica s mostarskog Sveučilišta Perina Meić, Mlakić odmiče od dosadašnjeg stila i piše roman prožet lirikom.

U Bezdanu Mlakić se dotiče sjećanja, odnosno njegova gubitka, te piše o dva para, koja naizgled nemaju dodirnih točaka. No, obje žene u romanu bore se s gubitkom sjećanja, a Mlakić pokušava odgonetnuti gdje to završava naše sjećanje kada ga izgubimo.

Izdavačka kuća Fraktura u čijoj je nakladi roman i objavljen, navodi kako je Mlakić ''suviše dobar pisac da bi svoje likove koje počinju napuštati imena, riječi, sjećanja, sve ono što su stvorili, ostavio bez svjetla''.

Mudra i autentična, napisana preciznim jezikom poezije, ona govori o vremenu i zaboravu, o povijestima velikim i malim, a ako smo u stanju u njoj pročitati bjeline – slučajan dodir, kavu i šutnju udvoje, život ponavljanja i ples vremena – lako bi moglo biti da je Bezdanom Mlakić stvorio svoj najnježniji roman.

Bezdan je podijeljen u tri cjeline od kojih u prvom donosi mučnu priču o paru starih ljudi koji se po završetku Domovinskog rata vraćaju u razorenu selo i nastoje početi novi život. Mlakić nas u drugom dijelu romana upoznaje o starom bračnom paru gimnazijskih profesora – njihove sociološke, intelektualne ali i klasne razlike uz Alzheimerovu bolest od koje obolijeva profesorica.