priznanja

Bob Dylan dobitnik Nobelove nagrade za književnost

Kultura / Flash | 13. 10. 2016. u 11:07 K.K.

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Članovi švedske Akademije odlučili su da ovogodišnja Nobelova nagrada za književnost pripadne Bobu Dylanu.

Bob Dylan (pravim imenom Robert Allen Zimmerman) (Duluth, Minnesota, 24. svibnja 1941.) američki je pjevač, skladatelj i pjesnik,a nvodi Wikipedia.

Jedan je od najvećih kantautora 20. stoljeća i kultna ličnost generacije 1960-ih godina. Često je kroz pjesmu izražavao bunt protiv politike i društvenih dogmi njegova vremena, govorio o problemima religije i vjere općenito, te pjevao o ljubavi. Najpoznatije su njegove pjesme Blowin' in The Wind, The Times They Are A-Changin', Like a Rolling Stone, Just Like A Woman, All Along the Watchtower, Lay Lady Lay i druge. Utjecaj Boba Dylana na rock glazbu je ogroman. Prvi je inzistirao na kvaliteti tekstova pjesama, a njegovo je pjevanje odškrinulo vrata drugim pjevačima s manje atraktivnim glasom (na primjer Lou Reed iz The Velvet Underground). Jedan je od prvih koji je svirao folk rock (na što ga je potakla obrada njegove pjesme Mr Tambourine Man grupe Byrds) te country rock i americanu (na albumima The Basement Tapes iz 1967./1975., John Wesley Harding iz 1968. i Nashville Skyline iz 1969.). Vlasnik je prvog dvostrukog albuma u povijesti (Blonde on Blonde iz 1966.) a njegove su tada još neobjavljene snimke s grupom The Band razlog nastanka bootleg albuma The Great White Wonder (1969.), prvog bootlega u povijesti rock glazbe.

Nobelovu nagradu za književnost dodjeljuje Švedska akademija, a dobitniku pripadaju novčana nagrada, diploma i medalja. Medalju koju dobiva dobitnik nagrade za književnost dizajnirao je švedski kipar Erik Lindberg, a predstavlja mladića koji sjedi pod stablom lovora te sluša i zapisuje pjesmu Muze. Na medalji su ugravirane riječi iz Vergilijeve Eneide: Inventas vitam juvat excoluisse per artes (odnosno, "oni koji su svojim znanjem učinili život na zemlji boljim"), piše Hina.

Od 1901. do danas Nobelovu nagradu za književnost dobilo 14 žena Nobelova nagrada za književnost dodjeljuje se od 1901., a prvi dobitnik bio je francuski pjesnik i filozof Sully Prudhomme. Dobitnici su autori različitog jezičnog i kulturnog podrijetla, bez obzira na to je li riječ o već proslavljenom ili o nepoznatom književniku.

Najviše dobitnika nagrade, 27, pisalo je na engleskom jeziku, a slijede francuski, njemački i španjolski. Trojica nobelovaca pisala su na dva jezika - Rabindranath Tagore pisao je na bengalskom i engleskom, Samuel Becket na francuskom i engleskom, a Joseph Brodsky poeziju je pisao na ruskome, a prozu na engleskom jeziku.


Nagrada za književnost nije dodijeljena 1914., 1918., 1935., 1940., 1941., 1942. i 1943. godine. Naime, u statutu Nobelove zaklade, među ostalim, stoji: "Pokaže li se da nijedno djelo koje se razmatra za nagradu ne odgovara zadanim kriterijima, novac od nagrade prenosi se u sljedeću godinu. Ne bude li ni tada nagrada dodijeljena, iznos se prebacuje u fond Zaklade".

Tijekom Prvog i Drugog svjetskog rata nisu dodijeljene sve Nobelove nagrade. Za razliku od ostalih kategorija, nagrada za književnost dvjema osobama dodijeljena je samo četiri puta: 1904. Fredericu Mistralu i Joseu Echegarayu, 1917. Karlu Gjellerupu i Henriku Pontoppidanu, 1966. Shmuelu Agnonu i Nelly Sachs te 1974. Eyvindu Johnsonu i Harryju Martinsonu. Među dosadašnjih 112 dobitnika, bilo je 14 žena, a prosječna dob laureata u godini kada im je nagrada dodijeljena je 65 godina.

Najmlađi dobitnik do danas je Rudyard Kipling, najpoznatiji po "Knjizi o džungli", koji je Nobelovu nagradu dobio 1907. u dobi od 42 godine. Stotinu godina poslije njega, 2007., nagradu je dobila 88-godišnja Doris Lessing, do danas najstarija dobitnica Nagrade.

Prva žena kojoj je dodijeljena Nobelova nagrada bila je Šveđanka Selma Lagerloef. Nagradu je primila 1909., a pet godina poslije izabrana je u Švedsku akademiju koja dodjeljuje Nobelovu nagradu za književnost.

Ta nagrada nikome nije dodijeljena dva puta, a do danas su je odbile dvije osobe: Boris Pasternak, dobitnik 1958., isprva je nagradu prihvatio, ali su ga poslije sovjetske vlasti prisilile da je odbije te 1964. Jean Paul Sartre, koji je odbijao sva službena priznanja.

Kopirati
Drag cursor here to close