Bob Dylan napokon skupio hrabrosti

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''Dugo sam vremena želio učiniti nešto ovakvo, ali nisam imao hrabrosti mijenjati aranžmane pjesama pisanih za orkestar od trideset ljudi u pjesme koje će izvoditi peteročlani sastav'', rekao je Bob Dylan pojašnjavajući odluku da za svoj novi, 36. studijski album, odabere obradu deset pjesama koje je izvodio legendarni Frank Sinatra.

Novi list piše kako je Dylan, kad je napokon u drugom dijelu prošle godine skupio dovoljno hrabrosti, okupio svoj prateći sastav te su u Capital Records studijima u Los Angelesu, dakle u studijima u kojima je Sinatra snimio neke od svojih najznačajnijih pjesama, u vrlo kratkom vremenu – ''iz jednog ili dva pokušaja, bez slušalica, bez odvojenih nasnimavanja'' – snimili ploču ''Shadows in the Night'' koja se na tržištu pojavila ovih dana.

Strah od zahtjevnosti

Strah od zahtjevnosti zadatka vezanog u promjenu aranžmana namijenjenih orkestru u aranžmane za peteročlani prateći sastav Dylan je, piše Novi list, riješio tako da je najveći dio od deset obrađenih pjesama pretvorio iz raskošno orkestriranih skladbi u jednostavne nježne balade koje umjesto pompoznosti revijalnog orkestra nude gotovo pa akustične unplugged verzije utemeljene na country, jazz i blues izrazu.

Uspješnosti ovog prijelaza uvelike je nedvojbeno pomogao njegov prateći koncertni sastav (Donnie Herron, pedal steel gitara, Tony Garnier, bas, Stu Kimball i Charlie Sexton, gitare te George Receli, bubnjevi i udaraljke) iz kojeg se posebno izdvajaju Herron čija steel gitara dominira većinom pjesama i tihi Garnierov bas koji dodatno svakoj pjesmi osigurava dozu nježnosti i intimnosti, a posebno je u građenju ukupnog glazbenog dojma bitan Dylanov glas koji je na ovom albumu jasniji i razgovjetniji no na mnogim drugim Dylanovim pločama.

Krajnji rezultat njihova rada je album pomalo starinskog zvuka, baš onakav kakve su bile ploče prije no što se početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća pojavio Dylan i zauvijek promijenio svijet suvremene glazbe. 'Shadows in the Night' nedvojbeno je album pjesama kakve je Dylan volio slušati u svojoj mladosti, ali definitivno nije tek posveta Sinatri kao jednom od najvećih pjevača glazbe prije rocka, već je istodobno i odavanje počasti temeljnim američkim glazbenim pravcima (folk, country, blues) zbog čega se ovaj album može uspređivati s Dylanovim pločama 'Good as I Been to You' (1992) i 'World Gone Wrong' (1993) na kojima je obrađivao folk i blues standarde.

Country i jazz atmosfera

Da je glazbi želio dati u najmanju ruku isti značaj kao i izvođaču vidi se i iz izbora pjesama koji ne nudi niti jedan Sinatrin mega hit, već ponajprije pjesme koje su potvrđivale kvalitetu Sinatre kao majstora sentimentalnih balada, a baš zbog toga najveći broj odabranih pjesama, čak četiri, su sa vrlo baladičnog Sinatrinog albuma 'Where Are You?' iz 1957. godine.

Najveći broj obrađenih pjesama, sukladno baladama kao glazbenom izrazu, ljubavne su tematike pri čemu za uvod Dylan odabire 'I'm A Fool To Want You', jedinu pjesmu na albumu u kojoj je Sinatra autor teksta, a pjesma govori o njegovoj neuspješnoj vezi s čuvenom holivudskom glumicom Avom Gardner.

Pop jazz standard iz 1951. godine Dylan je uz prateći sastav pretvorio u skladbu koja odiše country i jazz atmosferom u koju se na kraju uključuje i skupina gudača spajajući u ovoj pjesmi više no u ijednoj drugoj s ovog albuma glazbu Dylana i Sinatre. Slijedi 'The Night We Called It A Day' o nezaboravnoj ljubavnoj noći koju je proslavio Chet Baker, a Sinatra otpjevao 1957. godine.

Zbog prevlasti gudača možda i najbliža originalu, ovu pjesmu u vode neke druge glazbe vodi ponajprije hrapavi nazalni Dylanov vokal, a što u stvari od ovog albuma želi Dylan potom potvrđuje u trećoj pjesmi albuma, aktualnom singlu 'Stay With Me' koja uz pedal steel Heronovu dojmljivu country gitaru ima i jasno izraženu notu bluesa što idealno odgovara ovoj pjesmi o vjeri poznatoj iz filma 'Cardinal' iz 1963. godine.

Promukli Dylanov glas

U najizvođenije pjesme s albuma, navodi Novi list, svakako spada 'Autumn Leaves' koju je u stihove još 1945. godine pod nazivom 'Les feuilles mortes' uobličio čuveni francuski šansonijer Jacques Prevert, a do danas su je izvodili mnogi velikani (Edith Piaf, Nat King Cole, Jerry Lee Lewis, Iggy Pop, Eric Clapton). Slijedi 'Why Try To Change Me Now', jedan od najboljih trenutaka albuma, ponajprije stoga što tekstom idealno opisuje osobenjaka Dylana kojeg, kaže naslov, nema potrebe mijenjati, a pri tom izvedba sa zaista diskretnom pratnjom gitare, basa i udaraljki tako vuče na atmosferu sitnih noćnih sati.

'Some Enchanted Evening' pjesma iz mjuzikla 'South Pacific' (1949) s više country zvuka i malo blues utjecaja najromantičniji je trenutak albuma u kojeg se, što baš i nije lako, uklapa i promukli Dylanov glas koji uspješno preslikava vjeru u to kako ćeš, ipak, jedne očaravajuće večeri upoznati nekoga s kim ćeš ostati cijeli život. Slična joj je po tom romantičnom sentimentalnom raspoloženju 'Full Moon And Empty Arms', skladba utemeljena na 'Piano Concerto No2' Sergeia Rachmaninoffa.

U izvedbi Sinatre hit je bila davne 1945. godine, a u Dylanovoj verziji više je no ostale okrenuta klasičnoj country baladičnosti, što se ne može reći za 'Where Are You?' kojom prevladava jazz ozračje blisko originalu iz filma 'Top of the Town' iz 1937. godine, uočljivo i u činjenici da su ovu pjesmu obrađivale pjrevačice sklone i tom izrazu (Aretha Franklin, Shirley Bassey, Dinah Washington).

Tu sporu tužaljku za izgubljenom ljubavlju idealno temom nadopunjava 'What'll I Do', pjesma čuvenog Irvinga Berlina iz 1923. godina znana i iz Oscarom nagrađenog filma 'Veliki Getsby' iz 1974. godine, a album Dylan kraju privodi jedinom društveno kritičkom pjesmom, temom 'That Lucky Old Sun' koja kroz kontrast ljepote prirode i teškog rada govori o društvenim nejednakostima. Pjesmu su napisali Beasley Smith i Haven Gillespie, najveći je hit bila 1949. godine u izvedbi Frankie Lainea, a iste je godine i Sinatra ponudio svoju verziju, navodi Novi list.