Čapljinac otkrio nepoznatu rimsku cestu od Vida do Trebinja

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Jedna od zanimljivosti koju donosi “Hercegovina”, časopis za kulturno i povijesno nasljeđe 2 - 2016., svakako je rad “Rimska cesta od Vida (Narona) u dolini Neretve do sela Cicina - Hum kod Trebinja”.

Riječ je radu koji upućuje na postojanje do sada neistražene rimske ceste. Autori su Željka Pandža i Stanislav Vukorep, svojedobno kolege s preddiplomskoga studija arheologije mostarskoga Sveučilišta, čiji su se životni putovi razdvojili, da bi ih doskora nepoznata cesta, sastavila. Uvidom u rad neminovnim se nameće zaključak u duhu narodne izreke “Zaklela se zemlja raju da se sve tajne doznaju”.

Naime, cesta je “živjela” u tradiciji žitelja donje Hercegovine pod nazivljem - “veliki put”, “karavanski put”, “stara cesta” i sl., međutim, trebalo je truda i vremena da netko pronikne u suštinu tih naziva.

Jedna od fusnota, broj 15., skida veo tajne kako je došlo do “trasiranja” nepoznate rimske ceste. U njoj stoji kako je čapljinski publicist Stanislav Vukorep, u razdoblju od 2008. do 2014., “hodološkim” radom, “čitajući teren” utvrdio rimsku cestu od Vida do Cicine. Praktičnim rječnikom rečeno, Vukorep, koji slovi kao vrsni “čitač terena”, korakom je “izmjerio” pozamašnu dionicu, a onda u pomoć pozvao Željku Pandžu, kolegicu s preddiplomskoga studija, sada asistenticu na Odjelu za arheologiju Sveučilišta u Mostaru.

U vremenu od 2014. do 2016. godine slijedili su zajednički izlasci na trasu i još jedno “hodološko” premjeravanje, čiji je rezultat objavljeni rad, ujedno i prva cjelovita informacija o doskora nepoznatoj rimskoj prometnici, piše Vecernji.ba.

''Ponosan sam na činjenicu da je rad kategoriziran kao izvorni znanstveni'', kazao je koautor Vukorep. Od Stanislava Vukorepa doznaje se i kako su se prve indicije o postojanju ceste pojavile nakon kontakata s Ivom Bojanovskim 1991. godine, poznatim, uz ostalo, i po istraživanju rimskih prometnica na dubrovačkom području te ceste od Nikšića za Skadar.

Tragački crv sumnje nastavio je djelovati kroz razgovore na drugim projektima s don Ivicom Puljićem, da bi konačno bio uokviren u suradnji s Željkom Pandžom. Ukupna utvrđena dužina trase od Vida (Narone) kod Metkovića od Cicine kod Huma, u blizini Trebinja, je 68 kilometara. Cesta se dalje spajala s cestom Narona - Epidaur (Cavtat) koja je sedamdesetih i osamdesetih godina dvadesetog stoljeća potvrđena na terenu.

Autorski dvojac navodi kako ima “nekoliko tehnoloških pokazatelja koji potvrđuju da je navedena cesta doista bila rimska, a to su rubnici, nalazi novca i ostava, širina koja je naizmjenično od 2 do 4 i pol metra”.

U prilog iznesenim tvrdnjama autori kao dokaze navode i “trasiranje dugih potpuno ravnih dionica, način postupnog svladavanja uspona, uklopljenost u ostatak mreže rimskih cesta”, zatim ostatke naselja, nekropole s nadgrobnim spomenicima i natpisima te kazivanje stanovništva. Trasa ceste kretala se smjerom Vid - Doljani - Kljenak - brdo Zvijezdina - Hrasno - Čavaška gradina - Čavaš - Lug - Trebinjska šuma - Hum - Cicina, i dalje do Trebinja.