Čapljinci zvone cijelu noć u groblju za pokoj dušama

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U gradskom groblju svetog Franje Čapljina već dugi niz godina čuva se običaj koji je karakterističan za cijelu općinu, ali i cijelu regiju. Radi se zaista neobičnoj tradiciji – u noći sa blagdana Svih svetih na blagdan Dušnog dana u navedenom groblju cijelu noć zvoni se mrtvačko zvono, da se nazove pokoj mrtvim dušama koje su pokopane u groblju sv. Franje u Čapljini.

Vrgorac je prigradsko naselje općine Čapljina, koje se sa svojih 200- tinjak kuća smjestilo svega pola kilometra od strogog centra grada. No, ovaj dio se izolirao kao zasebna cjelina grada, u pogledu svog oblika, stanovništva i povijesti.

Stanovnici očuvali dugogodišnju tradiciju

U Vrgorcu se nalazi i mjesno groblje za koje je vezan jedan običaj koji nije karakterističan ni za jedno mjesto u okolici, a i šire. Ovaj običaj vezan je samo za ovo groblje i ovaj grad, a istražujući običaje koji se upražnjavaju na blagdane Svih svetih i Dušni dan, nismo našli na isti ili sličan događaj u BiH ili Hrvatskoj.

Na blagdan Svih Svetih u groblju bi se služila svečana misa. Istog dana, čim zađe sunce, odnosno sa pojavom noći, muškarci se počinju okupljati u groblju kraj kapelice. Svi muškarci iz cijelog Vrgorca dolaze u groblje. Oni stariji dolaze prvi dok se mlađi počinju okupljati nešto kasnije jer treba izdržati do jutra.

U prošlosti su mladići prije dolaska u groblje uzimali drvene kante i išli su od kuće do kuće gdje bi im domaćin usuo litru do dvije domaćeg vina, pa bi mladići dolazili s punim kantama vina.
Po dolasku u groblje u blizini zvona naloži se vatra i društvo se okupi oko vatre dijeleći ono što donesu, domaće pogače, uštipke, vino itd. U groblju se tako znalo okupiti i preko stotinu ljudi.

Običaj zvonjenja u groblju u Čapljini (Foto: Bljesak.info)

Jedna osoba uzima konop i počinje zvonjavu. Zvoni se ''mrtvačko'' zvono, odnosno bat udara konstantno od jednu stranu zvona. Zvono ne smije stati, tj. zvonjava ne smije prestati, tako da konop ide '' iz ruke u ruku '' i zvonjava se nastavlja. Odjeci zvona čuju se nadaleko, nošeni vjetrom i noćnom tišinom mogu se čuti čak i u samom gradu.

No to ne smeta stanovnicima obližnjih kuća jer znaju vrijednost i značenje ovog jedinstvenog običaja. Zvoni se do jutra, odnosno dok ne svane zora. Ovim običajem stanovnici Vrgorca žele nazvati pokoj svim umrlim koji su ukopani u ovom groblju.

Nije sigurno kako je ovaj običaj nastao, ali od fra Mile Vlašića i Vinka Blagoja Bljesak.info doznaje možda vezan za sljedeće: ljudi koji su bili nazočni na misi poslije završetka mise došli bi do zvona i uzimali konop u ruke da ''zazvone jednom za svoje pokojne''. Kako je na misi znalo biti starijih ljudi oni bi mlađe momke zamolili da zvone u njihovo ime, pa su tako momci znali stajati kraj zvona i zvoniti. Smatra se da je iz toga nastao ovaj običaj zvonjenja koji se održao sve do danas.

Neobična povijest malene kapelice

Zvono se danas nalazi na staroj kapelici, no postoje zapisi da je nekada bilo obješeno na brijestu koji se nalazio u groblju. Postoji zanimljiv podatak o toj kapelici koja je očuvana i do danas.

''Izgrađena je 1847 godine i zvono je premješteno na tu kapelicu. No kako je zemljište na kojem se nalazi groblje pripadalo turskom agi koji je stolovao u Stocu, stanovnici su morali dugo vremena moliti i tražiti od age da izgrade kapelicu. Kako je kroz to groblje prolazio put kojim su išle njegove karavane on je nevoljko pristao na izgradnju kapelice ali pod jednim uvjetom: da kapela bude toliko velika (odnosno mala) da u nju može ući samo svećenik.

Za vrijeme izgradnje kapelice aga je otišao u posjetu i dogledno vrijeme izbivao sa ovog područja, pa je lokalni fratar odlučio da se ogluši na aginu naredbu o veličini kapelice i da kapelica bude veća nego je zakonom propisano. To je i učinio. No kad se aga vratio i vidio da njegova naredba nije izvršena, navedenog svećenika je bacio u tamnicu (gdje je ovaj umro nakon par mjeseci) i naredio da vrata kapelice moraju biti okrenuta prema jugu, kako njegove karavane ne bi morale gledati u kapelicu, odnosno ulaz i naličje kapelice kad bi prolazili putem. To je jedini sakralni objekt na ovom području čija su ulazna vrata okrenuta prema jugu i čije naličje gleda na južnu stranu'', govori Vinko Blagoje, stanovnik čapljinskog naselja Vrgorac, za Bljesak.info.