Činjenice koje sigurno niste znali o Crvenoj (Sovjetskoj) armiji

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ispostavlja se da su vojnici Crvene armije nosili kukasti križ, kao nagradu za hrabrost su dobivali hlače, a u borbi su koristili deve.

Dan osnutka Crvene armije u sovjetskom se razdoblju slavio 23. veljače. Tog su datuma 1918. godine crvenoarmejci porazili njemačku vojsku kod Narve i Pskova.

Činjenica je, međutim, da je dekret o osnivanju Radničko-seljačke Crvene armije donesen još 28. siječnja 1918. godine i da se praznik trebao obilježavati na taj datum. Međutim, naredne godine su vlasti zbog birokratskog odugovlačenja zakasnile s obilježavanjem prve godišnjice, te je odlučeno da se proslava pomakne u veljaču.

Suknena kapa, poznata pod nazivom "buđonovka" (po zapovjedniku Semjonu Buđoniju), postala je jedan od glavnih simbola Crvene armije. Prema jednoj verziji, dizajn kape je osmišljen 1918. godine, da bi godinu dana kasnije postao dio uniforme.

Prema drugoj verziji, "buđonovke" su kreirane još 1915. godine tijekom Prvog svjetskog rata. Bilo je planirano da pobjednička ruska vojska s tim kapama umaršira u pokorene gradove Berlin i Istanbul. Međutim, rat nije tekao po planu, tj. onako kako se nadao car Nikolaj II. Suknene kape su skupljale prašinu u skladištima sve dok ih nisu otkrili crvenoarmejci. "Buđonovke" su odbačene 1940. godine poslije Sovjetsko-finskog rata, kada se ispostavilo da nisu pogodne za ratovanje na velikoj hladnoći. Tada su umjesto njih uvedene kape ušanke.

Teško je povjerovati da se u Crvenoj armiji koristio kukasti križ. Ovaj drevni arijski simbol bio je obilježje koje su na rukavu nosile kalmičke nacionalne jedinice (budisti po vjeroispovijesti) koje su ratovale na Jugoistočnom frontu protiv "bijelih" trupa Antona Denikina. U tom vidu se kukasti križ nosio do 1920. godine.

Crvena armija na početku Građanskog rata nije imala dovoljno oružja i streljiva. Nije imala ni odgovarajuće nagrade.

Prije uvođenja medalja i ordenja, istaknuti borci i zapovjednici su kao nagradu dobivali sat, čizme, sedlo ili košulju. Jedan borac je dobio zlatnu tabakeru carice Katarine II., a u Prvoj konjičkoj armiji se smatralo da je velika čast kao nagradu dobiti crvene hlače sa širokim nogavicama koje su tada nosili revolucionari. 5. U Crvenoj armiji nije bilo časnika sve do 1943. godine. I sama riječ "časnik" se dovodila u vezu s Bijelim pokretom protiv kojeg su se boljševici svim silama borili u građanskom ratu. Crvena armija je umjesto časnika imala "zapovjednike". Oni su umjesto epoleta (koje su također bile zabranjene) nosili našivke u boji na ovratniku i ševrone na rukavima.

Časnička zvanja su zajedno s epoletama ponovo uvedena poslije spektakularne pobjede u Staljingradu. Smatra se da je Staljin na taj način htio dovesti Crvenu armiju u vezu s junačkom poviješću ruske carske vojske.

Jedno vrijeme je Crvena armija u borbama koristila deve. One su se pojavile u 28. rezervnoj armiji kod Astrahanja 1942. godine, u početnom razdoblju Staljingradska bitke.

Preko tri stotine "pustinjskih lađa" je služilo za transport tereta i topništva. Te deve su prošle dugačak put od Volge do Berlina. Priča se da su crvenoarmejci jednu od njih, devu po imenu Kuznječik, doveli do Reichstaga, i da je ona pljunula na njega.

Najviše boraca u svojoj povijesti Crvena armija je brojala 1945. godine, kada je imala 11 365 000 ljudi. Iscrpljena sovjetska ekonomija nije mogla izdržavati toliki broj vojnika, a u mirnodopskom periodu koji je nastupio nije ni postojala takva potreba.

Tijekom tri godine poslije pobjede intenzivno je vršena demobilizacija, tako da je 1948. godine u Crvenoj armiji bilo 2 874 000 vojnika. U međuvremenu nije bilo novačenja, a mladi su umjesto na služenje vojnog roka preusmjereni na obnavljanje uništene ekonomije. 8. Crvena armija je 1946. godine službeno promijenila naziv, i od tada se zvala "Sovjetska armija". Staljin je iznio stav da riječju "sovjetski" treba potvrditi put socijalizma koji je narod izabrao.

Najduža opsada u povijesti Sovjetske armije izvedena je u Afganistanskim ratu. Kasnije je dobila naziv "Stajanje na Ruhi". Tri godine i deset mjeseci je 682. motostreljačka pukovnija bila razmještena na malom platou, na mjestu zapuštenog seoskog naselja Ruha u Panjširskom klancu. Vojnici su s tri strane bili okruženi planinama, a s četvrte su bili izloženi paljbi koju su iz streljačkog oružja i minobacača otvarali odredi Ahmada Šah Masuda s 13 000 naoružanih ljudi.

Pukovnija je izvedena iz Panjširskog klanca 1988. godine. Tijekom čitave opsade u njemu je ubijeno 386 ljudi.

Najobimnija i najupečatljivija vojna vježba u povijesti Sovjetske armije bili su manevri "Zapad 81". U njima je sudjelovalo 100 000 vojnika kopnenih trupa, ratnog zrakoplovstva, desantno-padobranskih snaga i ratne mornarice. Po razmjerima se ova vojna vježba može usporediti s velikim ratnim operacijama u Drugom svjetskom ratu.

"Zapad 81" je imao za cilj pokazati zemljama NATO-a kako Sovjetska armija čak i bez primjene nuklearnog oružja može za samo nekoliko dana savladati glavninu neprijateljskih snaga, prenosi Russia beyond.