Dejan Tončić za Bljesak.info: Dođite gledati 'Buzdovan' jer ćemo ostaviti srce na terenu!

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Večeras u 20 sati u Narodnom pozorištu Mostar u sklopu 14. Međunarodnog festivala komedije “Mostarska liska”, u konkurenciji će biti izvedena predstava “Buzdovan”

Komedija o jubavi kapetana Nikole Ivulića, u produkciji Kruševačkog pozorišta. Tekst Kleme Grubišića režirao je Predrag Stojmenović. Radnja je smještena u Makarsku s kraja XVIII. stoljeća.

Pripisuje se fratru Klemeu Grubišiću, ali se zbog rječnika i bavljenja seksualnošću na vrlo opscen način, sumnja da je djelo svećenika.

“Smijući se likovima podsmijavamo se sebi, jer ispod smijeha ostaje gorak sloj prepoznatljivosti današnjeg čoveka, gotovo netaknutog i tri stoljeća nakon nastanka komada”, zapisao je o predstavi Stojmenović.

U predstavi igraju: Dejan Tončić, Nebojša Vranić, Nemanja Milunović, Biljana Nikolić, Dragan Marinković, Nikola Rakić, Goran Arsić.

Glumac Dejan Tončić u intervjuu za Bljesak.info govori o ovoj predstavi, o kulturi, smijehu, suradnji...

Što je to što publici donosi predstava “Buzdovan”?

“Buzdovan” publici donosi sat i četrdesetak minuta smijeha, a u zadnjih pet minuta im taj osmijeh zagorča i mislim da je malo natjera da se zapita da li se nešto promijenilo za tih 300 godina, od kad je napisana drama.

Šverc, palanka, ljudi ogrezli u kriminalu, korupciji i sitnim interesima- tema itekako prepoznatljiva nama iako je komedija smještena u Makarsku s kraja VIII. stoljeća. Što se promijenilo?
Nastavljamo se na prvo pitanje. Ništa se nije promijenilo, čak se sve promijenilo nagore. Mijenjaju se moralni principi, ono što je nekad smatrano za dobro, sad je glupo, a on što je bilo zlo – sad je ono kako treba da se ponašamo. Prostitutke postaju gospođe, istaknute estradne radnice, kriminalci i ubice – ugledni biznismeni i dobrotvori, u politiku ulaze najgori od nas.

Likovi u takvoj situacije apsurda ostaju u potpunom neskladu između vlastitog doživljaja sebe i realnosti. Ima li umjetnost snagu da stvorimo, makar na trenutak, za vrijeme iluzije predstave, sklad između sebe i realnosti?
Pozorištu sam zahvalan što ima tu snagu da me dok su probe i predstave izvuče iz ovog svijeta i prebaci u neki ljepši svet. Pozorište je moja zemlja nedođija.

Je li u umjetnosti danas jedina prava istina? Što je uopće istina i koliko smo i sami licemjerni i potkupljivi za račun sitnih interesa i koristi?
Danas u umjetnosti vlada laž, baš zato što smo licemjerni i potkupljivi za račun sitnih interesa. Promijenit ćemo partiju, ući u politiku, izdati prijatelja zarad jednog filma, predstave, uloge…

Podsmijavamo li se sebi i svojim slabostima, ili se jednostavno nismo spremni pogledati u ogledalo i zamisliti? Lakše je zatvoriti oči...
Volimo da se smijemo drugima, ali sebi nikako. Svatko od nas sa ovih prostora, misli da je najbolji, najljepši, najjači, da je najbolji ljubavnik, nogometaš… Narcisi se ne vole smijati sebi. I kasno ili nikad ne shvatite da ste bolesni, i da vam je smijeh jedan od najbitnijih lijekova.

Ima li suradnje među teatrima u regiji? Je li novac prva i osnovna prepreka? Koliko je važno vidjeti što i kako se radi u drugim sredinama, uspostaviti institucionalnu suradnju?
Jako malo ima saradnje, a kada dođe do nje to bude pun pogodak, kao što je naša suradnja sa Tuzlanskim pozorištem. Kada vidite kako se radi u drugim pozorištima, onda i vi u svojoj kući napredujete. Bez dobre i jake konkurencije, samo stagnirate. Ta razmjena je kao provjetravanje mozga.

Radujete li se izvedbi predstave 'Buzdovan' u Mostaru?
Dolazimo na najjači festival komedije na prostoru bivše SFRJ. Hvala selektoru na pozivu. Zanimljivo je da je predstava pozvana na ovakav festival, a nije npr. na neke festivale u Srbiji koji su na nivou amaterskih festivala. Radujem se i što ću, neka se ne ljute navijači Zrinjskog, doći u grad Veleža, tima koji mi je poslije Partizana bio veoma drag. Posebno su mi postali dragi kad su Zvezdu tukli sa 5:0. Volio bih da se u Kruševac vratim sa dresom Veleža.

Mostarska liska njeguje duh, liskaluk, komediju... Koliko je baš za današnje vrijeme važna komedija, satira, smijeh, duh...?
Kao što sam rekao, smijeh nam je najbolji lijek, pogotovo za mišiće koji pokreću osmijeh, jer su oni zakržljali. Zaboravili smo se smijati.

Što mislite – dolaze li bolji dani za općenito kulturu u regiji, da li ih i ptica liska iz Mostara navješćuje?
Ne vidim bolje dane za kulturu. Čini mi se da je sve preče od kulture.

Za kraj poziv publici – zašto da dođu u Narodno pozorište Mostar i pogledaju predstavu 'Buzdovan'?
Dođite gledati predstavu “Buzdovan” jer ćemo ostaviti srce na terenu!