Deklaracija: Srpski jezik se počeo množiti dijeljenjem

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Očuvanje jedinstva srpskog jezika zapravo znači očuvanje srpskog nacionalnog identiteta kako u matici Srbiji, tako još više u državama izvan nje, navodi se u Deklaraciji Srpskog nacionalnog vijeća Crne Gore.

"Srpski jezični i kulturni prostor je jedan, jedinstven i nedjeljiv, a isti tip standardnog srpskog jezika, uz isti tip norme, važi za sav srpski narod i za sve prostore na
kojima živi", ističe se u Deklaraciji.

Filolozi, književnici i profesori okupljeni na naučnom skupu "Srpski jezik i ćirilica - osnove srpskog identiteta", održanom u Podgorici 17. i 18. listopada odlučili su da ovu deklaraciju upute na adrese vlada i resornih ministarstava Crne Gore, Srbije i Republike Srpske, sveučilištima, znanstvenim i kulturnim ustanovama i medijima.

"Srpski jezik se, mimo drugih jezika na svijetu, počeo 'množiti dijeljenjem', pa su od jednog Vukovog, lingvističkog ili na znanstvenim kriterijima zasnovanog jezika, nastali različiti politički jezici i proglašeni političkim odlukama država na tlu bivše SFRJ", piše u Deklaraciji Srpskog nacionalnog vijeća.

To političko dijeljenje istog srpskog jezika, kako se navodi, dovelo je do gubljenja identitetskog prepoznavanja samoga srpskoga naroda.
"Tako se u BiH srpski narod, preko zemaljskog 'bosanskog' jezika, na sve načine želi prevesti u Bosance, tj. u bosanski narod", navodi se u Deklaraciji, prenosi Srna.

U tekstu Deklaracije se dodaje da je isti slučaj i u Crnoj Gori, gdje se na osnovu crnogorskog, kao zemaljskog jezika, odnosno jezika Crne Gore, Srbi nastoje prevesti u nesrpske Crnogorce.

U Hrvatskoj je progonom Srba, prema ovoj deklaraciji, riješeno srpsko pitanje, jer su Srbi proglašeni manjinom, a većinski srpski jezik proglašen hrvatskim, iako je riječ o jednom jedinstvenom srpskom jeziku.

"U Srbiji je vrlo slična situacija: od srpskog su napravljana još tri politička jezika: srpski, a kao manjinski – pod hrvatskim, 'bosanskim' i crnogorskim imenom. Srpski jezik je tako ugrožen i u matičnoj državi Srbiji i u svim državama u kojima Srbi žive, pogotovo u Crnoj Gori", upozoravaju autori Deklaracije.

Ukoliko se nastavi proces "rastakanja" i negiranja srpskog jezika, doći će čak do negacije srpskog postojanja na većini prostora srpskog jezika, kaže se u tekstu.

"Zbog toga je krajnje vrijeme da se vrati dostojanstvenost srpskom jeziku, čime će se vratiti ugled i srpskom narodu na svim prostorima na kojima Srbi žive i na kojima srpskim jezikom govore", naglašava se u Deklaraciji.

Zaključeno je da je potrebno postići jedinstvo srpskih političara i filologa da bi se očuvalo jedinstvo srpskog jezika, a preko njega i jedinstvo srpskog naroda, bez obzira na to da li on živi u istoj ili u različitim državama.

"Ono što objedinjuje taj narod, što mu daje nacionalni identitet jeste, prije i iznad svega, srpski jezik kojim on govori i kultura koja je na tom jeziku stvorena. Kod Srba nije ugrožena samo jezička prepoznatljivost, nego još više identitetski značaj srpske ćirilice", dodaje se u Deklaraciji.

U tom dokumentu se napominje da su rijetki jezici u kojima su jezik i pismo tako međusobno uvjetovani da pismo podrazumijeva jezik, a jezik podrazumijeva pismo.

"Povijest nas uči da je uvijek progon srpske ćirilice zapravo značio progon srpskog jezika, odnosno samoga srpskog naroda. Danas smo došli u situaciju da napuštanjem srpske ćirilice i rastakanjem srpskog jezika gubimo vlastiti nacionalni identitet. Nužno je zato u svim prostorima na kojim Srbi žive, ćirilicu sačuvati tako što će biti jedino službeno pismo cijelog srpskoga naroda", ističe se u Deklaraciji.

U Deklaraciji se naglašava da u Republici Srpskoj treba usvojiti podzakonske akte radi očuvanja nacionalnog statusa srpskog jezika i književnosti, posebno u oblasti obrazovnog sistema, te da je potrebno osnažiti Institut za srpski jezik Republike Srpske.

U Deklaraciji se napominje da se u Srbiji i Republici Srpskoj mora osigurati proučavanje srpskog jezika na svim razinama studija – od osnovne škole do fakulteta, bez obzira o kojoj se vrsti studija radi, što znači na svim fakultetima, a ne samo na matičnim katedrama, da bi se osigurala funkcionalna pismenost svih formalno obrazovanih akademaca.

U tekstu se ističe da ćirilica mora biti službeno pismo, a latinici treba dati status određen zakonom.

"U Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori srpski jezik u svim sferama svoje upotrebe mora podrazumijevati istu normu, što se u prvom redu odnosi na primjenu istog pravopisa - Pravopis Matice srpske. Moraju biti zajednički jedinstveni standardi, ciljevi i ishodi učenja na svim nivoima obrazovanja", preporučuju autori Deklaracije.