Tko stoji iza pisma?
Drevni Delminij: Tko stoji iza uništavanja u Tomislavgradu?
Tekst članka se nastavlja ispod banera
''Arheološka baština drevnog Delminijuma sistematski se uništava i zatire gotovo sto posljednjih godina'', navode u pismu portalu Bljesak.info građani potpisani kao ''Ljubitelji duvanjske kulturne i prirodne baštine''.
Navode kako su ''najprije duvanjski franjevci na arheološki iskopanom rimskom forumu i hramu rimskog Delminijuma u Duvnu/Tomislavgradu izgradili gradsku crkvu, a u nju su ugradili kamenje iz samog foruma i tako u potpunosti uništili te građevine''.
Pročitajte još
Glavno svetište Delmata
''Zatim su komunističke vlasti na Gradini na Libu između Borčana i Kongore izgradili televizijski repetitor i jako oštetili delmatsku kamenu utvrdu na kojoj je bila akropola predrimskog grada Delminijuma na planini Lib, eponimskog mjesta i političkog sjedišta naroda Delmata. Arheološki iskopani i konzervirani zidovi termi, posljednje vidljivo svjedočanstvo rimskog Delminijuma, franjevci su 2009. zasuli i na njima napravili parkiralište za automobile vjernika. Netko iz Općine Tomislavgrad je na tom mjestu postavio bizarni turistički pano da se tu nekad nalazio znameniti rimski grad Delminijum, ali čiji se ostaci više ne mogu vidjeti. Na Mandinoj gradini na Duvanjskom polju nalazi se jedinstveno arheološko nalazište, odnosno glavno svetište Delmata u doba njihove samostalnosti. Krajem 19. stoljeća na Mandinoj gradini, jedinstvenom delmatskom svetištu, izgrađena je pravoslavna crkvica, koju su hrvatski ekstremisti minirali u prošlom ratu. Prije nekoliko godina, u vrijeme političkih izbora kada se trebalo dobiti glasove malobrojnih Srba u Hercegbosanskoj županiji, lokalni hrvatski političari su potaknuli gradnju pravoslavne crkvice na tom mjestu. Tom su prilikom građevinski poduzetnici teškom mehanizacijom uništili dio Mandine gradine, a crkvica nije izgrađena na starim temeljima nego pored tako da je najviši i neistraženi dio Mandine gradine dodatno oštećen'', navodi se u pismu.
Ističe se kako su franjevci i katolički dijecezanski svećenici u BiH tijekom i poslije rata – kada lokalne i državne institucije nisu zbog rata mogle i poslije rata nisu imale potrebu – uspješno potaknuli i financirali arheološka iskopavanja na više nalazišta, konzervaciju otkrivenih zidova i njihovu prezentaciju kao arheoloških parkova.
Nestručne osobe
''Posebno se ističu dugogodišnja iskopavanja arheoloških nalazišta, danas arheoloških parkova u Livnu, Lištanima kod Livna, Gorici kod Gruda, Otinovcima kod Kupresa, Mokrom kod Širokog Brijega, u Tuzli. Uglavnom je riječ o iskopavanju starokršćanskih i srednjovjekovnih crkava i samostana što je sasvim razumljivo. Sve stručne poslove franjevci su prepuštali arheolozima i konzervatorima, a samo su obavljali logističke poslove. Sve je to za svaku pohvalu i trajnu zahvalnost'', navedeno je.
No, u pismu se upozorava kako je duvanjska arheologija prepuštena nestručnim osobama te se navodi kako su istraživanja prepuštena ''ugostitelju srednje stručne spreme'', ''ljubitelju prirode i lova'' te ''ugostitelju i trgovcu'', koji su ''kupili sofisticirani detektor za otkrivanje metala i drugu modernu opremu kakvu sebi arheolozi u BiH ne mogu priuštiti''.
''Oni su u više navrata tijekom 2020. tjednima boravili na Libu s kongorske strane (koja nije izložena vjekovnom erozijom i gdje se nalazi ne pojavljuju površinski) i pretražili bojište detektorom i uništili ga prekopavajući ga vadeći predmete. U početku bi na lakše pristupačnim mjestima prikrivali krađu na način da bi iskopali busen na mjestu gdje bi detektor odredio predmet, a zatim bi busen vratili na svoje mjesto. Kasnije su, zbog brzine posla i na teže dostupnim mjestima, odustali od kamufliranja. Za njihovu se aktivnost saznalo kada su ih vidjeli i prepoznali izletnici na Lib i mještani iz okolnih sela i tajno ili izdaleka ih fotografirali tijekom njihovih pohoda. Tragovi njihove aktivnosti stavljeni su na internetski portal Mandinog Sela. Zatim se za njihovu ilegalnu aktivnost saznalo kada je V. Lj. na društvenim mrežama podijelio fotografije Liba i pojedinih metalnih predmeta, koje je iskopao uz pomoć detektora. Ubrzo je povukao fotografije, ali su ih drugi vidjeli'', navedeno je uz napomenu kako su pripremu kataloga za izložbu pronađenih predmeta u Franjevačkom muzeju u Tomislavgradu odbili arheolozi u Hrvatskoj ''shvativši kakvim su putem dobiveni ti nalazi''.
Ljubuški detektoraši
Navodi se i kako su se pretraživanju arheoloških nalaza na Libu priključili i ''ljubuški detektoraši'' te da ih je presrela policija te da su ''uhićeni i privedeni u policijsku postaju u Tomislavgradu''.
''Tu su im oduzeti detektori, pretreseno terensko vozilo i zaplijenjeni opljačkani arheološki nalazi. U policijskoj postaji su izjavili da su to radili za Franjevački muzej na Humcu kod Ljubuškoga. Iako je duvanjska policija objavila samo inicijale njihovih imena i prezimena (J. D., S. M. i D. D. M.) i godine rođenja, Ljubuški je mala sredina pa se odmah preko internetskih foruma saznalo o kome je točno riječ. Protiv njih je Sud Hercegbosanske županije u Livnu pokrenuo krivični postupak za tešku krađu i 9. travnja 2021. održano je ročište i njihova su imena službeno objavljena. Ljubuški detektoraši dobili su samo uvjetne kazne, a njihovi moćni detektori su trajno oduzeti i uništeni'', rečeno je.
Tvrde i da je ''zbog blagih uvjetnih kazni'' nastavljeno nelegalno istraživanje čime su se, kako tvrde, neki i pohvalili objavom fotografija.
''Nekoliko je arheologa i policajaca u kasnu jesen i zimu 2020. i proljeće 2021. obišlo Lib i oni su s lakoćom odredili zone devastacija i fotografirali ih na licu mjesta s površine zemlje i snimili kamerom na dronu. Prizor je jeziv – mjesta iz kojih su izvađeni predmeti podsjećaju na kratere na Mjesecu o čemu svjedoči snimak dronom. Opljačkano je najmanje pet hektara ključnog dijela rimsko-delmatskog bojišta. Prema broju rupa na površini od nekoliko hektara može se ugrubo procijeniti da je iz zemlje izvađeno oko 1000 metalnih predmeta. Neke od jama bile su duboke preko pola metra što upućuje na korištenje moćnih i sofisticiranih detektora za otkrivanje metala, a to je pokazala i policijska zapljena'', navodi se u pismu.
Između ostalog, u pismu se postavlja i pitanje ''tko će arheologiji u BiH platiti odštetu za uništavanje i pljačku jedinstvenog nalazišta'' te da je počiniteljima nedjelovanjem omogućeno da nastave raditi ovaj posao.
Alarmantni službeni dopis
Navodi se i kako je upućen ''alarmantni službeni dopis koji je Z. H., član Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH u Sarajevu'', institucijama na svim razinama u Općini Tomislavgrad i u Hercegbosanskoj županiji, ali i svim graničnim prijelazima što je, kako se navodi ''u Općini Tomislavgrad, kao većinski hrvatskoj, taj se čin zbog složene političke situacije tumačio kao demonstracija bošnjačke vlasti u Sarajevu''.
Upozorava se, između ostalog i kako Federalno ministarstvo kulture nije zaustavilo i sankcioniralo ''ni jednu devastaciju kulturnih spomenika i pljačku arheoloških nalazišta na području Hercegbosanske županije (a nije poznato ni na području Federacije BiH), pa nije čudno da se nije službeno javno oglasio o događanjima na Libu''.
Dodaje se i kako već sedam godina Delminijum na planini Lib čeka na listi da bude proglašen nacionalnim spomenikom kulture, odnosno da ima formalne zakonske mogućnosti za zaštitu.
''O tome odlučuje Komisija za proglašenje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine sa sjedištem u Mostaru u kojoj su, da ne bude sporno, i stručnjaci hrvatske nacionalnosti. To iz nekog razloga ta komisija ne može, ne želi ili ne smije napraviti, iako se to u konačnici radi s nekoliko vlastoručnih potpisa. Otežavajuća je okolnost što je članica tog povjerenstva, po struci arheologinja, J. P. ujedno supruga ravnatelja Federalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode u Sarajevu, tako da osim nepotizma imamo začarani krug. U proteklih 28 godina Ministarstvo za znanost, prosvjetu, kulturu i sport Hercegbosanske županije (ili imenom spornog Kantona 10) u Livnu, u čijem se vodstvu smjenjuju hrvatske stranke ili udruge (trenutno tzv. Hrvatska zvona), do danas nije usvojilo Zakon o zaštiti spomenika kulture, tako da je situacija bila bolja u prošlom ratu kada je na snazi bio barem stari predratni zakon. U županiji ne postoji Zavod zaštitu spomenika kulture i prirode i nema ni jednog samostalnog državnog muzeja (muzeji u vlasništvu vjerskih zajednica s ugovorom s županijom ne spadaju u tu kategoriju). Zato se, na primjer, i moglo dogoditi da je nedavno bez ikakve odgovornosti i bez ikakvih sankcija srušena Jurkića kula, jedan od simbola grada Livna. Da će problemi zaštite kulturne baštine, pa tako i najvažnijih arheoloških nalazišta, doći na dnevni red članovima Predsjedništva Bosne i Hercegovine pa da ih oni jednoglasno i autoritativno riješe dekretom iluzorno je pomišljati. Dakle, niti jedna institucija u Bosni i Hercegovini po vertikalnoj nadležnosti, od lokalne, regionalne, federalne i u konačnici državne nije ništa poduzela da se zaštiti kulturna baština u Hercegbosanskoj županiji, a posebno Delminijum na Libu i da se spriječi daljnje devastiranje i pljačkanje, osim pripadnika Policijske uprave Tomislavgrad i pojedinaca iz Komisije za nacionalne spomenike Bosne i Hercegovine kojima treba odati priznanje. Ali, zasad se priznanja, paradoksalno dodjeljuju onima na suprotnoj strani'', stoji u pismu kojeg potpisuju ''Ljubitelji duvanjske kulturne i prirodne baštine''.
