Dvije su se vode zavadile, Ćehotina i studena Drina

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Kad čujem riječ Foča, nekoliko asocijacija se odmah stvori u mislima. Jedan je nevesela, ali se ni od takvih stvari ne može pobjeći: kad sam prvi put radno boravio u tom gradu, nekad krajem prošlog stoljeća, policajci su me priveli jer sam snimao „ono što se ne treba snimati“. A to što se ne treba snimati bile su fočanske džamije. Potom slijedi sjećanje na pradavni, crno-bijeli spot legendarne Zehre Deović, ako se spotom može nazvati nešto što je snimano jednom kamerom sa bukadar zumova i švenkova: Zehra polazi iz fočanske Prijeke Čaršije i začas je na ušću Ćehotine u Drinu. Naravno, pjeva sevdalinku koja ju je najviše proslavila: Dvije su se vode zavadile /Ćehotina i studena Drina...

Dvije su se vode zavadile – ušće Ćehotine u Drinu

Zehra Deović je krajem prošle godine preselila na bolji svijet. Ne znam kad je posljednji put prošetala svojim rodnim gradom, ali se nadam da nije posljednjih dvadesetak godina. I vjerujem da nije, jer bi joj srce prepuklo. Prijeka Čaršija je, doduše, tu gdje je uvijek bila, s mjesta se nije pomakla, ali je nalik zubalu skorbutnog bolesnika, budući da mnogo onog što ju je činilo prepoznatljivom odavno ne postoji. Ili postoji u ostacima ostataka, a onda bi bolje bilo da ni njih nema. Nije se promijenila jedino sahat-kula, ali ambijent oko nje umnogome jest, pa se neko ko nije odrastao tu, kad bi usporedio predratne i sadašnje fotografije, ne bi lako usudio zakleti da je riječ o istoj građevini. Uzduž i poprijeko Prijeke Čaršije je, naime, i dalje gomila ruševina. Da, ponešto je i obnovljeno, ali je to premalo da bi Čaršija sličina na samu sebe nekadašnju. 

Sahat-kula iz četiri kuta

Ulaz u Prijeku Čaršiju

Među obnovljenim objektima ističe se Careva ili džamija sultan Bajezida Valije II. Sagrađena je 1500./1501. godine, a u svom putopisu spominje je i Evlija Čelebija, koji kaže da je građena u klasičnom stilu i da ima drvenu kupolu. Drvena kupola je, naravno, davna prošlost, a prošlost je bila i sama džamija, srušena tijekom ratnih događanja, ali je, eto, obnovljena, mada je termin „obnova“, kad su u pitanju u ratu uništeni objekti, uglavnom jedna velika laž, jer su mnogi srušeni tako temeljito da nikako nisu mogli biti obnovljeni nego samo ponovno izgrađeni. A da se to desi, da džamija bude ponovno sagrađena, trebalo je vremena i živaca, budući da su službenici tamošnje Srpske pravoslavne crkve tvrdili da se tu nalaze temelji crkve iz predosmanskog doba. Zanimljivo je da je tu tezu iznio jedan Bošnjak, arhitekt Alija Resulović, koji je, nakon što je blizu džamije nađen kameni cvijet, smatrao da bi to mogao biti srednjovjekovni crkveni ukras. Arheološka istraživanja nisu potvrdila tezu, ali je gradnja zbog toga kasnila nekoliko godina. Inače se u haremu džamije nalazi i spomenik sultanije Fatime, kćerke sultana Bajazita II., koja je umrla 1506. godine. Careva džamija nalazi se na platou iznad Prijeke Čaršije i nakon obnove ponovno dominira fočanskom panoramom, ali u stvarnosti, iako se sve na njoj sja, djeluje pomalo tužno s katancem na ulaznim vratima i mrtvilom koje oko nje vlada.

Careva džamija

Sasvim je druga priča sa od nje svega par stotina metara udaljenom džamijom Mehmed paše Kukavice. Ono što je za Sarajevo bio Gazi Husref-beg, to je za Foču bio Mehmed-paša Kukavica. Od kamene munare nema ni traga, a dio džamijskih i zidova medrese koja se nalazila uz nju još stoji uspravno, pokazujući na gotovo ironičan način svu njenu nekadašnju ljepotu. Džamija i medresa sagrađene su 1751./52. godine, u doba opadanja osmanlijske građevne umjetnosti, ali je, i po onom kako je nekad izgledala, a i po onom što je od nje ostalo, vidljivo da je u mnogo čemu bila posebna. Samo uska čaršijska ulica dijelu džamiju i medresu od Mehmed-pašinog karavan-saraja, odnosno onoga što je od njega ostalo, a ostalo je prizemlje s lučnim ulazom. U ono iznad njega bolje je i ne gledati.

Ostaci džamije, medrese i karavan-saraja Mehmed-paše Kukavice

Razrušeni i zapušteni su i mnogi dućani te privatne kuće po Prijekoj Čaršiji, a mnoge avlije i izlozi su, dok čekaju neka bolja vremena, za koja niko ne zna kad će i hoće li uopće doći, okovani daskama.

Slike iz Prijeke Čaršije

Ostatak grada, ako se to tako može reći, jer je ovo što spomenuh dosad samo onaj stari dio, mijenja se iz godine u godinu. Prije petnaestak godina vladalo je potpuno sivilo, a sad su tu već mnoge moderne gradnje svijetlih fasada. Taj dio kao da, u odnosu na Prijeku Čaršiju i Pazarište ispod nje, koje dođe kao nekakva „crta razdvajanja“, živi neki svoj život, ni ne gledajući ka sahat-kuli i ruševinama oko nje.

Pogled na Pazarište: i jedan red pijačnih tezgi bio bi dovoljan

Za razglednicu: Zgrada Opštine, spomenik krelju Petru I. Karađorđeviću, spomenik Srbima poginulim u Otadžbinskom ratu, pozorište, muzej, biblioteka i spomenik partizanu-omladincu u parku u centru grada

Prođoh gradom...

Široki Brijeg u Foči


U CMS shopovima i u travnju je Nova godina

Fočanski grafiti: Fotograf Ratko Mladić, Republika Srpska brani Kosmet, Mjesto za ljubljenje (obratiti pažnju na gornji desni kut)

Na ulicama je, međutim, primijetno veći broj starijih. Neko će pomisliti da je mladih malo jer su na poslu, ali... Da je barem tako, ali nije. Privreda je na ovom području, moglo bi se reći, u aoristu. Da, poneki manji pogon postoji, ali onih velikih, predratnih, ako izuzmemo Kazneno-popravni dom, jer i on zapošljava prilično ljudi, više nema pa nam taksist ispred zgrade muzeja i biblioteke u šali kaže da se u Foči samo za dojenčad zna od čega žive. Najbolji pokazatelj standarda je činjenica da espresso u najboljem lokalu, u središtu grada, caffe pizzeriji „Bartula“, stoji – 70 feninga! Stočarstvo, poljoprivreda i voćarstvo donekle popunjavaju rupe u broju radnih mjesta, ali je to, uz premalo iznimki, dovoljno samo za preživljavanje. Rudnik mrkog uglja u Miljevini radi već četiri godine, ali da se može porediti s nekadašnjim, ne može, budući da je privatizacija, kao i u većini slučajeva, dvosjekli mač: ulaže se premalo, a očekuje previše.

Ostaci hotela u Miljevini i miljevinska crkva sv. Ilije Proroka viđena kroz neobičan 'objektiv'

A kad smo već u Miljevini, nezaobilazan detalj su pješčane piramide u obližnjim Daničićima. Tu već počinje i priča o fočanskom turizmu, ali ako posjetitelj, turist, usput barem triput mora pitati mještane kako doći do piramida, slabo će išta biti od turizma. Cesta je, naime, makadamska, iako su Daničići blizu magistralnog puta Sarajevo-Foča, a putokaza ka piramidama nema.

Pješčane piramide u Daničićima

Ako se ne ulaže u privredu, ulaže se u bogomolje. Iako Foča nije velegrad, iako postojeća crkva, posvećena svetom Nikoli, izgrađena davne 1857. godine, nije mala, na drugom kraju grada, na rubu prelijepog parka, uz desnu obalu Ćehotine, gradi se nova crkva, i to saborna. Posvećena je svetom Savi, a gradnja je započela prije desetak godina. A koliko se ulaže, znaju oni koji vode gradnju i dragi Bog, jer će crkva, dimenzija 50 x 30 metara, biti najveća u BiH i treća po veličini na čitavom Balkanu!

Saborni hram svetog Save bit će najveća pravoslavna
bogomolja u BiH


Agiazma, česma-krstionica u dvorištu Saborne crkve

Zanimljivo je spomenuti i podatak da je u Foči prije 102 godine podignuta katolička crkva Presvetog srca Isusova, ali od nje danas nema ni traga. Znatno je, naime, oštećena u bombardiranju 1943. godine, a desetak godina kasnije uklonjeni su svi njeni ostaci. Zemljište je oduzeto s obrazloženjem da će tu biti napravljena nova zgrada škole, što se nikad nije desilo, a svi pokušaji da se zemljište vrati završili su bezuspješno.

Kad je, pak, spomenut turizam, neminovna je asocijacija na predratno vrijeme, kada su na obližnje Tjentište takoreći svakodnevno dolazili autobusi iz cijele tadašnje bivše države. Danas, istina, još poneko zaluta na Tjentište, ali je prije znalo biti više autobusa nego danas posjetitelja.

Tjentište

Predratni ugostiteljsko-smještajni kapaciteti uglavnom su izvan funkcije, izuzev hotela „Mladost“, koji je odavno u funkciji. Jedino što je nanovo napravljeno je suvenirnica pored ceste te jarboli sa srpskim trobojkama. Za ostalo nema novca, a ni interesa, jer, rekosmo, u hotelima, i kad bi bili obnovljeni, ne bi imao ko spavati.
 

Predratni ugostiteljsko-smještajni objekti





Turisti na Sutjesci

Novca ima samo za zastave Sudeći po putokazu, spomenik je u zraku

Sam spomenik je preživio rat i ponosno stoji na uzvisini iznad ceste. Tu je i ploča na kojoj stoji da je u spomen-kosturnici sahranjen 3301 poginuli borac, mada oni koji se sjećaju vremena izgradnje spomenika tvrde da je taj broj kudikamo veći. Teren je, naime, asaniran poprilično godina nakon dešavanja na Sutjesci pa su, kaže nam čovjek koji je zadužen za održavanje područja oko spomenika, nalažene čitave kolone izrešetane njemačkim rafalima, a kosture niko nije brojao. Broj koji će stajati na ploči, dodaje, odredio je „neko odozgo“, a bitka baš i nije bila bitka, tako se barem uvijek pričalo, nego opća bježanija partizanskih postrojbi, samo što se nije imalo kamo pobjeći, jer su se nalazile u potpunom okruženju.

Foča se prvi put spominje 1366. godine, i to kao Hotča, a područje je bilo nastanjeno i mnogo prije toga, na što upućuju nalazi iz pretpovijesnog doba (kameni nož i brončana kopča nađeni na na Barakovcu kod Prijemeta, pećinsko naselje na Kozlogradskim stijenama iznad Kunova, itd.) i vremena vladavine Rimljana (rimski žrtvenik iz Ocrkavlja, fragment rimske stele iz Bukovice kod sela Trbušće, rimski spoomenici iz Mramora i Kunova, itd.), a iz tog razdoblja najznačajniji lokalitet su Crkvice kod Kumjenovića, gdje je, uz srednjovjekovnu nekropolu, otkriven rimski spomenik te trobrodna kasnoantička bazilika s grobnicom. Među ostacima zidina otkriveni su brojni fragmenti kamene plastike (kapiteli, stupići, doprozornici), prozorska stakla, te tzv. palestinski križ (enkolpion).

Na fočanskom području ima, osim spomenutih, i mnogo drugih mjesta koja vrijedi posjetiti. Tu su, primjerice, ostaci brojnih srednjovjekovnih gradova. U ostacima Jeleča, iznad lijeve obale rječice Govze, sačuvane su dvije kamene stolice uklesane u živoj stijeni, koje narod danas naziva Stolovi. Još tri se nalaze u ostacima utvrde Tođevac, iznad lijeve obale Hrčavke, blizu Tjentišta, a dvije i u ostacima grada Vratara, u klancu između Volujaka i Zelengore. Tu je i stari grad Kozman, uz istoimeno selo, blizu Ćureva polja, a na planini Čelina, s lijeve strane rječice Bistrice, blizu Donjeg Budnja, leže ostaci Kuline, dok se kod Izbišna, pored puta Sarajevo-Foča, nalaze ostaci grada Duroša. Tu je i srednjovjekovni grad kod Falovića, blizu Potpeća, a ostaci nekog srednjovjekovnog grada pronađeni su i na Gradini kod Bunova.

U okolini Foče na više desetaka lokaliteta ostale su sačuvane nekropole stećaka, od kojih su mnogi ukrašeni (Grčko greblje u Zavaizu, Humsko kod Odžaka, selo Šadići, Bjelan kod Modrog Polja, selo Vrbnica, Gornja bašča kod Donjeg Papratnog, Mramor kod Vrbice), a na Crkvini kod Borja te na istoimenim lokalitetim kod Potpeća, na Podgradu kod Velenića, kod Vikoča i kod Prijeđela, kao i na Đurđevici kod Prijeđela, pronađeni su ostaci srednjovjekovnih crkava.

Doviđenja, Foča!