Zidovi
Enesu Haliloviću uručena književna nagrada 'Meša Selimović'
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Književniku Enesu Haliloviću u srijedu je na velikoj sceni Narodnog pozorišta u Beogradu generalni direktor i glavni urednik kompanije "Novosti" Ratko Dmitrović uručio prestižnu nagradu za knjigu godine "Meša Selimović".
Haliloviću je ovo značajno priznanje donijela pjesnička knjiga "Zidovi" u izdanju Albatros plusa, koja je od Velikog žirija, u kome je ove godine bilo 49 književnih kritičara, povjesničara, teoretičara, dobila 22 glasa dok se na drugom mjestu s 14 glasova našla druga pjesnička knjiga Nikole Vujčića "Svjedočenje" u izdanju NB "Stefan Prvovenčani", javio je Tanjug.
Dmitrović je laureatu koji je 27. dobitnik ovog priznanja uručio plaketu-reljef s likom Meše Selimovića (rad Miroslava D. Savića) i novčani iznos.
O značaju nagrađenog djela govorilo je dvoje članove Velikog žirija koji su dali svoje glasove Halilovićevom djelu Jasmina Tonić i Zoran Bognar.
Tonić je u svom govoru sa žaljenjem konstatirala da "u vremenu sadašnjem u kojem poezija, prema riječima Halilovića, kao važna živi na margini, ali tu i opstaje kao puzavica koja se penje uz neki zid".
"Govoreći o stvarateljskim principima utkanim u vlastiti pjesnički svijet, Halilović spontano i intuitivno uspostavlja nevidljivi poetički dijalog sa svojim prethodnikom, Selimovićem, konstatirajući da onaj koji zida literaturu, njome savladava zidove u sebi i zidove oko sebe, jer kad kazujemo, mi idemo glavom kroz zid, to je potrebno i nama i sugovorniku koji nas čeka iza zida: onaj koji kazuje uvijek će naći sugovornika koji ga želi čuti", dodala je Tonić.
Bognar u eseju o nagrađenoj knjizi pod naslovom "Preskočiti sebe - znači preskočiti svaki zid" kaže da je Halilović osoben pjesnik prije svega po tome što je poetičko-filozofske epohe i njihove književno-poetske tragove dovodio u novi kontekst, a svijet je za ovoga pjesnika, sa stanovišta duboko ukorijenjenog mita svakodnevnice, otvorena pozornica na kojoj se život odigrava u svim svojim kontroverznim značenjima.
Bognar primjećuje da se u "Halilovićevoj poeziji i prozi pojavljuju zasjenčene epifanijske vizije, koje nisu samo stav autora, već su one izraz dilema u vremenu, izraz su čovjekovih unutarnjih, intimnih začuđenosti".
Podsjetivši na Halilovićev bogati pjesnički i prozni opus Bognar kaže kako bi "misaona ishodišta njegovog stvaralaštva ostala u sferi racionalnog ili iracionalnog poimanja života, da on nije vizionar i tragač u jeziku i u strukturiranju stiha i pjesme koje posjeduju rijetku intuitivnu snagu, jezičko-stilske pregnantnosti, misaone i idejne zaokruženosti"
Halilović je umjesto govora izrecitirao novu poemu napisanu za ovu priliku "Drumovi uma".
Halilovioćeve stihove iz nagradne knjige čitao je glumac Nebojša Kundačina.