Germanski ratnik dešifrira Veliku seobu naroda

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na antičkom arheološkom rimskom lokalitetu Viminacium otkriven je grob iz vremena Velike seobe naroda, koji je vjerojatno pripadao ratniku iz germanskog plemena Gepida. Više podataka o otkriću bit će dostupno nakon antropološke analize, a u ovom trenutku se zna da je ratnik bio visok 1,78 metara.

U grobu germanskog ratnika otkriveni su dugi dvosjekli mač od željeza s brončanim vrhom, veliki koštani češalj u futroli od kostiju, željezni dijelovi pojasa i posuda od keramike.

Uskoro će biti poznato je li riječ o usamljenom grobu ili se na ovom mjestu nalazi do sada nepoznata nekropola iz doba Velike seobe naroda.

„Prostor i vrijeme seobe naroda su jako osjetljiva tematike. Zato su uvijek značajni ti grobovi iz seobe jer dešifriraju taj trenutak. Viminaciumska nekropola ima 14.000 grobova, koji su već istraženi, a krajem osamdesetih godina u Viminaciumu je otkriveno 106 germanskih grobova“, kaže za Sputnjik Miomir Korać, rukovoditelj projekta „Viminacium“.

Sačuvana je 31 deformirana lubanja, što je najvecća zbirka s cijele teritorije Rimskog carstva.

''Čak i njemačke zbirke nisu tako bogate i nemaju takav fundus kakav mi imamo“, ističe Koracć. Ali ovaj grob s gepidskim ratnikom je značajan jer ga nismo očekivali na toj teritoriji. Na osnovu onoga što smo mogli da zaključimo, najvjerojatnije ovaj gepidski grob datira iz druge polovine šestog stoljeća.''

Korać objašnjava da su ovo razdoblje karakterizirala stalna pomijeranja različitih plemenskih grupacija, međusobne borbe, kao i naizmjenična primirja, suradnje i ratovi s Istočnim rimskim carstvom.

„Gepidi su naselili Viminacium u dogovoru sa bizantskom državom, s ciljem da kao saveznici brane granicu na Dunavu. O toj suradnji svjedoči i bizantski lonac otkriven u grobu“, navodi Korać.

Gepidi su germanskog porekla i stigli su s prostora Baltika. Na ovom prostoru ostavili su materijalne dokaze o vojnom nadiranju nakon udruživanja s Gotima u drugoj polovini trećeg stoljeća.

„Sada možemo bolje sagledati to osjetljivo vrijeme kada su se među sobom različiti narodi udruživali, nastajali, nestajali. Gepidi su jedan od tih naroda čiji je jezik izumro. Njihovo kraljevstvo obuhvaćalo je prostor cijele današnje Rumunjske, Slavonije, Srema, prostor neposredno ispod Dunava, dijelove Bugarske, i to pokazuju da je riječ o kraljevstvu koje je bilo dosta jako i koje je igralo značajnu ulogu sa središtem u Sirmijumu (Sremskoj Mitrovici).“

U petom stoljeću oslabljeni Rim napadaju različita plemena. Huni udruženi s Gepidima, koje su prethodno porazili, negiraju rimsku granicu. Godine 441. zajedno prelaze Dunav i razaraju čitav niz gradova.

Jedan od prvih gradova koji je tada nestao je i Viminacium.

Ubrzo poslije Atiline smrti dolazi do međusobnih razmirica koja pojedina plemena koriste.

Godine 454. Gepidi se razdvajaju i nanose Hunima veliki poraz. Udružuju se kasnije s plemenima koja su živjela na prostoru današnje Slavonije, pa se kasnije ponovo razdružuju.

„Gepidi oko kraja prve polovine šestog stoljeća definitivno nestaju i utapaju se u tu povijesnu pozornicu“, objašnjava Koracć.