Grahovljani u Šibeniku predstavili ''pljočkanje''

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U povodu Međunarodnog dana muzeja Udruga za očuvanje kulturne i povijesne baštine „Don Juraj Gospodnetić“ i Pljočkarski klub Bosansko Grahovo, u suradnji s Muzejem grada Šibenika, predstavili su na travnjaku ispred šibenskog muzeja tradicijsku igru ''pljočkanje''.

Svojom nazočnošću skup su uveličali šibenski biskup mons. Tomislav Rogić i zamjenik gradonačelnika Šibenika Paško Rakić.

''Pljočkanje je tradicijska igra zaštićena kao nematerijalna baština, a koja se igrala i u okolici Dinare. Igralo se ranije s ravnijim kamenjem, a najsličnija je našim balotama. Igraju po dvoje igrača, a siguran sam da će to pomalo postati i olimpijski sport'', kroz šalu je Željko Krnčević, ravnatelj šibenskog muzeja, predstavio pljočkanje.

Zbog turnira koji se kasnije odigrao u Danilu stigao je i Vlatko Sarić, Istrijan porijeklom iz Grahova, koji ponosno nosi neslužbenu titulu svjetskog prvaka u pljočkanju.

''U davna vremena igralo se s kamenjem, a svatko je sebi morao pronaći onaj koji mu najbolje leži u ruci. Međutim, kako kamenje lako puca, prešli smo na ove aluminijske pločice. Cilj je, kao i u boćanju, baciti prvo ovaj mali bulin u prostor označen trakama, a onda što bliže njemu pljočke'', objašnjava svjetski prvak.

Bacanja pljočki ispred muzeja uhvatio se poznati šibenski balotaš Kruno Mazalin, inače umirovljeni brigadir Hrvatske vojske.

''Dobra je igra pa bi valjalo razmisliti i o osnivanju kluba u Šibeniku. Za razliku od balota nema valjanja jer je riječ o disku, ali podsjeća dosta na izbijanje'', objasnio je Mazalin.

U večernjim satima u atriju Muzeja Marija Krnčević Rak održala je predavanje na temu ''Tradicijske igre Dinare''.

''Kad sam pripremala predavanje, proučila sam Furčićeva tri sveska i našla sam dosta igara koje se poklapaju u našim krajevima i na Dinari. To i nije neobično jer je dolazilo do raznih migracija stanovništva koje se spuštalo prema moru, a osim toga donedavno je običaj bio da se do Petrovog dana stoka seli iz naših krajeva na Dinaru. Igre su se međusobno prenosile tako da se na Dinari igralo i na balote i na šijavicu'', kazala  je Marija Krnčević Rak, kustosica u Muzeju grada Šibenika.

Krešimir Sarić iz Udruge za očuvanje kulturne i povijesne baštine “Don Juraj Gospodnetić” istaknuo je kako se intenzivno bave zaštitom i očuvanjem igara, prvenstveno pastirskih igara koje su vezane uz kamen.

''Pljočkanje, kamena s ramena, potezanje konopa, skok udalj, ali i tradicijska glazba baština su koju pokušavamo zaštititi. Nemamo ustanova ili muzeja koji bi nam pomogli pa sve radimo preko naše udruge i idemo ka tome da se to danas prezentira kao tradicijski sport za što su potrebna jedinstvena pravila'', kazao je Sarić.

Početkom 90-tih godina 20. stoljeća zahvaljujući pojedinim entuzijastima pokrenuta je inicijativa o organizaciji i institucionalizaciji pljočkanja u Istri gdje danas postoje brojni klubovi kao i Istarski pljočarski savez. Tako je ova od davnina poznata pučka, pastirska igra sačuvana kao dio tradicijskog naslijeđa.

Udruga se povezala s Istarskim pljočkarskim savezom koji je nositelj tog kulturnog dobra, a u muzeju bio i Milivoj Pacenti, član Europske asocijacije tradicijskih igara i sportova.

''Najvažnija je edukacija mladih kako bi se tradicija nastavila. Igre su postale vidljive nakon rezolucija UNESCO-a o kulturnoj i nematerijalnoj baštini. Sve su to niskobudžetne igre za koje trebate samo ledinu, koji kamen i malo dobre volje'', kazao je Pacenti.