HAZU o Neretvanskoj deklaraciji: Ne bi trebalo mutiti stanje smicalicama

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Povodom Neretvanske deklaracije o bosanskome jeziku koju su 29. travnja 2016. donijele Bosanska lingvistička akademija u Stocu (mr. sc. Jasmin Hodžić), Bošnjačka zajednica kulture "Preporod" u Sarajevu (prof. dr. Sanjin Kodrić) i Odsjek za bosanski jezik i književnost Fakulteta humanističkih nauka Univerziteta "Džemal Bijedić" u Mostaru (prof. dr. Dijana Hadžizukić), priopćenjem za javnost oglasila se Hrvatska Akademija za znanost i umjetnost u BiH (HAZU) ocjenjujući kako su u spomenutoj deklaraciji izostavljene znanstvene zasnovanosti.

''Promatramo li objektivnije, studioznije i odgovornije taj proglas, vidjet ćemo najprije izostanak znanstvene zasnovanosti, posebice onog filološkoga, odnosno lingvističkog određenja'', navode u priopćenju iz HAZU.

Zapravo, ističe u svom priopćenju HAZU, tekst Deklaracije pisan je u maniri pamfleta koji pored iznesenih nedostataka bezočno udara na društvene, povijesne, prirodne, kulturne i demokratske zasade suverenih bosanskohercegovačkih naroda, a posebice na ustavne i zakonske odredbe o statusu službenih jezika u BiH na svim relevantnim razinama, kao što su entitetske, županijske i državna razina.

''U današnjoj Bosni i Hercegovini, demokratskoj, višenacionalnoj i pluralnoj zajednici, gdje je ustavno-pravno riješen status službenih jezika, posebice od 19. travnja 2002. godine kad je objavljena Odluka o izmjenama i dopunama Ustava Federacije BiH, koja je u odredbama vezanim za konstitutivnost naroda i službene jezike donesena i za R Srpsku, sva tri naroda su konstitutivna, a njihovi jezici ravnopravni na cijelom području BiH'', podsjećaju u HAZU.

Stoga, zaključuju oni, ne bi trebalo mutiti stanje nekakvim smicalicama i ideološko-političkim postupcima isključivosti dovoditi u pitanje dosegnute demokratske standarde kao što je i rješenje statusa službenih jezika u BiH.

Koliko god ti jezici bili rodoslovno (genetski) i opisno (tipološki) bliski, oni su, napominju u HAZU, sociolingvistički, a također i ustavno-zakonski posebni jezici i u svakom narodu poimani i doživljavani kao jamstvo njegova identiteta.

Iz HAZU ističu kako svatko ima pravo na svoje mišljenje pa i svoje pretenzije, ali da u pogledu korištenja metoda i postupaka u ostvarenju tih ciljeva postoje pravila i zakonska ograničenja.

''Nitko ne treba nijekati tuđe pravo na jezik, nego u dobrosusjedskim odnosima u duhu snošljivosti i povjerenja surađivati i pomagati jedni drugima na zajedničku korist, ali dosljedno štiteći svoja posebna prava. Ako Bošnjaci žele graditi i njegovati vlastiti jezik, na to imaju potpuno pravo pa ga i imenovati po svojoj volji, ali ne bi trebali, kako to čine autori Deklaracije, neodgovorno pristupati tako važnu predmetu, zamagljivati obzorje i rješenja nametati drugima. Hrvati već odavno imaju normiran i odnjegovan hrvatski standardni jezik zajednički za sve Hrvate, ne samo u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, nego i u svijetu, a koji je priznat kao službeni jezik i u Europskoj uniji.

O njegovoj normiranosti i funkcionalnosti suglasni su svi ugledni hrvatski standardolozi. Hrvatski jezik neupitan je i povijesno i prirodno i lingvistički i zakonski, stoga su isprazni svi pokušaji nijekanja njegova statusa'', navodi se u priopćenju HAZU-u