Dobrosusjedski odnosi

Hercegovački hodža svake nedjelje katolike vozi na misu

Kultura / Flash | 02. 01. 2017. u 17:34 A.M.

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U mjestu Slatina između Jablanice i Prozora, u kojem živi hrvatsko i bošnjačko stanovništvo, a koje je za vrijeme rata bilo linija razgraničenja između HVO-a i Armije BiH, rat kao da se nije ni dogodio, piše N1.

Ljudi u ovom selu žive lijepim susjedskim životom u kojem se ne razlikuju po vjeri i naciji, nego po ljudskim vrijednostima.

Amir ef. Drežnjak imam je u selu Lizoperci u jablaničkoj općini. Već tri i pol godine, svake nedjelje vjernike katolike iz susjednog sela Slatina vozi na misu u selo Gračac, u kojem drži mektebsku nastavu.

"Kazali su mi da nemaju autobusa, auta. Druga nedjelja bila je repriza prve nedjelje. I tako tri nedjelje zaredom sam ih vozao i onda sam im kazao da nema potrebe da stopiraju da čekaju nekoga pošto ja idem svake nedjelje, da se mogu slobodno osloniti na mene. Rekao sam im, dok sam tu da ću ih prevoziti do mise u crkvu da se pomole Bogu", rekao je Amir Drežnjak, imam u selu Lizoperci.

Kaže sve dok ovi ljudi budu živi i dok budu išli nedjeljom na misu u Gračac, da će ih on voziti. A o njegovim djelima, za N1 je govorila Marica, koja je o ovom hodži pričala i na susretima franjevačkog svetog reda u Međugorju, gdje su ljudi na to gledali s velikim čuđenjem.

"Rekla sam im što da ja vama kažem da svaki tjedan idem s efendijom na misu u Crkvu, oni meni s kim? Pa s hodžom! Kažu pa kako? A ja njima pa fino, jest bila svađa, bio rat, ali mi smo ostali prijatelji, idemo na sijelo, na kavu i kad se rodi, i kad se ženi", kazala je Marica Drinovac.

Selo Slatina je miješano hrvatsko-bošnjačko selo s većinskim bošnjačkim stanovništvom. Za vrijeme proteklog rata bilo je linija razgraničenja između HVO-a i ARBiH, a danas je primjer dobrosusjedske ljubavi.

"Njegujemo lijepe odnose, ne možemo mi živjeti jedni bez drugih, u našem selu je uvijek bilo što god da se dogodi, bilo nekom pomoći ili svadba ako je netko umro mi se svi skupimo, pomažemo, nema veze tko je tko, sva sreća da je dosta sela kao što smo mi", istaknula je Marica Drinovac.

''Zajedno su se gradile i crkve i džamije. U izgradnji crkve u Gračacu pomagali su muslimani'', priča fra Mato. Nakon što je potopljena, hodže su naređivale svojim džematlijama da su dužni volovima dovoziti kamen za njenu gradnju.

Isto tako, katolici u tim mjestima bili su prvi koji su prije dvije godine pokrenuli akciju skupljanja novčanih sredstava za oboljelu djevojčicu Ajlu, koja je pobrisala sve granice i predrasude u ovom kraju.

"Naša župa je prva pritekla u pomoć i nitko nije rekao nikakvu negativnu riječ. Kod ovakvih primjera pokazali smo da smo svi ljudi i to je najbitnije, biti čovjek, i treba samo malo biti hrabar i reći ljudima oslobodite se bilo kakvih strahova i pomozimo jedni drugima", kazao je Mato Topić, župnik župe Sv. Ante Padovanskoga Gračac.

Samo tako, kaže, ova zemlja ima šansu preživjeti, dodajući da je upravo ta pojedinost o "starijim ljudima koje netko mora dovesti u crkvu" na najljepši način povezala ljude različitih vjera i nacija.

Kopirati
Drag cursor here to close