Hercegovinu je nemoguće ''ugurati'' u bilo kakve okvire

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Poznata mostarska spisateljica i glazbenica Daniela Škegro protekloga je tjedna javnosti predstavila svoju novu knjigu simboličnog naslova ''Moja Hercegovina''. Prema riječima njezinog recenzenta mostarskog pjesnika Ivana Vrljića potencijalni čitatelj može vidjeti kako je ovo ''knjiga čovjekovoga senzibiliteta, svojevrsna opomena ljudskom karakteru na nedostatke koje treba izbjeći ili popraviti''.

Druga recenzentica Tina Laco, pak, dodaje kako u Danielinom ''pjesničkom ommageu rodnom kraju nema niti jednog dijela, niti jednog stiha koji ne odražava ljubav prema domovini, uzdignutu do svetosti''. Daniela, zapravo, kako dodaje Laco, ''svoj pjesnički subjekt pretače u zemlju, u domovinu, osjećajući se kao integralni, neraskidivi dio sebe, živo biće unutar živog bića''.

Hercegovina kao nepresušan izvor inspiracije

S kolikim emocijama i istinskim ponosom priča (i piše) o Hercegovini autorica je potvrdila i u razgovoru za Bljesak.info. Osnovna je nit u njezinom stvaralaštvu, naglašava, neizmjerna ljubav prema Hercegovini jer je, kako će reći, ''njezino ponosno dijete''.

Prelistavajući povijest pjesama, priča, legendi i inih radova posvećenih Hercegovini nije teško ustvrditi kako je Hercegovina mnogima bila nepresušan izvor inspiracije. Škegro smatra kako je Hercegovinu nemoguće staviti u jedan okvir i zaključiti – eto, to je Hercegovina!

''Hercegovinu je naprosto nemoguće 'ugurati' u bilo kakve okvire. Zadivljuje nas svakim danom pa čak i u ovom po mnoge teškom i olovnom vremenu. Opjevaše ju, naslikaše i opisaše mnogi umjetnici. Tako oni koji su ponikli na njezinom kamenu, kao i mnogi koji kročiše na njezino tlo, postadoše "zarobljenici" njezine ljepote'', naglašava Daniela Škegro.

''Za mene je Hercegovina kao majka koja uvijek raširenih ruku dočekuje svoje dijete. Divim se toj njezinoj snazi, ponosu i prkosu. Tim ljepotama Bogom danim. Upravo zato sam neizmjerno ponosna što sam Hercegovka a to je, vjerujte, čast i odgovornost'', dodaje naša sugovornica.

''Jedinstveni matični broj duše''

Zanimljiv je zaključak Danieline kolegice spisateljice Marije Crnjac-Lovrić koja njezinu zbirku pjesama „Moja Hercegovina“ naziva odom Hercegovini u kojoj nam ''donosi sebe i u svakoj pjesmi na jedinstven način otkriva nešto novo, inspirativno i nadahnjujuće''.

S druge strane, kolumnistica i velika promotorka Hercegovine Marija Ćeškić u Danielinim pjesmama vidi istinsku ljubav prema rodnom kraju sažetu u vrijedno štivo koje preporuča svim zaljubljenicima u Hercegovinu i njezine ljepote.

''Mogu samo reći kako doista smatram božjim blagoslovom svoj dar za pisanje. Uistinu me raduje kada se ljudi pronalaze u mojim pjesmama, pričama, kolumnama... To me ujedno tjera na daljnji radu usprkos svoj težini koja se nameće umjetnicima'', ističe Daniela Škegro u razgovoru za Bljesak.info.

Škegro je kao kantautorica nastupala i bila višestruko nagrađivana na brojnim međunarodnim festivalima zabavne glazbe, a prošle je godine pjesmu ''Dijete s Neretve'', kako kaže, ''poklonila svom gradu Mostaru i svojoj Hercegovini''. Prije knjige ''Moja Hercegovina'' objavila je zbirku citata , misli i izreka ''Ja sam taoc svojih želja – JMBD1'' te zbirku poezije Samo žena – JMBD2. Za sve svoje radove voli reći kako su ''jedinstveni matični broj duše''.

Otužna slika odlaska mladih

Kada piše o, kako to primjećuje recenzent Vrljić, nedostatcima ''koje treba izbjeći ili popraviti'', autorica poglavito misli na odlazak mladih iz matične domovine.

''Ta slika odlaska mladih, pa i onih u odraslijoj dobi, je doista tužan prizor. Ne postoji čovjek koji može ostati ravnodušan na takvo stanje. Svi oni koji odlaze bili bi najsretniji da su mogli na svom ognjištu zaraditi koru kruha i pokazati svoje mogućnosti i talente. Njihov odlazak boli'', naglašava naša sugovornica uz opomenu kako je ''puno gluhih koji su odgovorni, a nisu htijeli ili nisu željeli čuti njihove vapaje''.

Dodaje kako je njihov odlazak veliki gubitak čije će se posljedice i te kako vidjeti u dogledno vrijeme. Njezina je jedina mogućnost da se, kako napominje, kao umjetnica bori protiv toga svojim pjesmama, pričama, kolumnama…

''Znam kako ta moja 'borba' neće nikoga nahraniti i napiti, ali ima svoj smisao. Zbog toga se divim ljudima koji pokreću bilo kakav oblik proizvodnje. Istina,nisu to tvornice i pogoni koji bi mogli zapošljavati veliki broj nezaposlenih. No, i samo jedno radno mjesto je vrijedno divljenja i poštovanja jer je tim jednim radnim mjestom i jedno dijete 'majke Hercegovine' ostalo u njenom naručju. Vjerujem u bolje i nadam se boljem'', poručila je Daniela Škegro na kraju razgovora za Bljesak.info.