IN MEMORIAM: Vinko Vujević Čerčil

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U nedjelju, 2. studenog 2014. godine, na Dušni dan, kasno navečer u 80.-oj godini života, nakon kraće bolesti, preminuo je Vinko Vujević – Čerčil iz sela Grab u općini Ljubuški. Sahranjen je 4. studenog na mjesnom groblju Blace u Grabu. Čerčil je bio pisac, pjesnik, izumitelj, numizmatik, čuvar hercegovačke tradicije i kulture, skladatelj brojnih ganga i pjesama te je slovio za legendu zapadne Hercegovine. Rođen je 20. listopada 1934. godine u Grabu gdje je i završio pučku školu. U Subotici je završio poljoprivrednu školu, a kombajsko-strojarski zanat u Senti 1958. godine. Godine 1964. rudarski smjer u Njemačkoj, a 1967. godine ugostiteljstvo u Čitluku.

Malo tko nije čuo za legendarnog hercegovačkog Čerčila koji je nadimak dobio radeći u Banatu. ”Nije me se dalo lako slomit, a valjda sam ih i fizički podsjećao na tog političara,” rekao je u jednom od brojnih intervjua Čerčil.

Životopis mu je šarolik i raznovrstan, pun anegdota i zanimljivosti i jednostavno se ne zna od kuda krenuti. O Čerčilu je od 1970. do 2009. godine objavljeno 139 članaka u raznim novinama s područja bivše države, a nekoliko TV postaja napravilo je 17 priloga o njemu, a gostovao je na nekoliko desetaka radio postaja u regiji. Također, gostovao je u emisiji Hrvatske radio televizije ”Latinica”.

Bio je veliki domoljub i ljubitelj te čuvar hrvatske i hercegovačke tradicije, u svojoj arhivi prikupio je i od zaborava očuvao preko 600 hercegovačkih gangi. Čak 13 puta bio je u zatvoru zbog javnog isticanja domoljublja, a posljednji put zatvoren je na dan smrti Josipa Broza Tita, kada je Čerčil odbio na svoj restoran i obiteljsku kuću postaviti zastavu s ‘petokrakom’ na pola koplja.

Godine 2009. izdao je CD s brojnim gangama, a zanimljivo je to što ih je upravo Čerčil, skupa sa svojom suprugom Anicom i kćerkom Ljubicom, otpjevao. Niti jedno obiteljsko okupljanje i druženje nije moglo proći bez Čerčilove gange uz vjernu pratnju supruge Anice koju je često nazivao ”Moj kapetan”.

Eiffelov toranj u Grabu, prvi automobil u Ljubuškom, brojni izumi

Obiteljska kuća Vinka Vujevića Čerčila u selu Grab mnogima je jedna od najupečatljivijih u tom dijelu Hercegovine, a najpoznatija je po umanjenoj replici Eiffelovog tornja kojeg je sam Čerčil izgradio ispred kuće 1988. godine, a inspiraciju je dobio dok je bio u Parizu. Na vrhu tornja nalazi se putokaz s imena svjetskih metropola, pa tako od Graba do Bukurešta ima 1127 km, Tokija 12.029 km, Sarajeva 209 km, Tirane 532 km, Atene 1759 km, Washingtona 11. 988 km, Londona 3164 km, Osla 2674 km, Moskve 4500 kilometara. Brojni turisti na putu za Međugorje zaustave se pored Čerčilove kuće i slikaju se kod tornja.

Osim tornja, Čerčil je u dvorištu obiteljske kuće podigao spomenik magarcu, prvom prijevoznom sredstvu na svijetu kojeg je i Isus Krist koristio, objasnio je Čerčil razlog podizanja spomenika. Uz toranj i spomenik magarcu, izgradio je fontanu u obliku Noine arke s velikim križem na sredini, tri kamene čizme koje simboliziraju oca, majku i dijete, te je ovjekovječio biblijski prizor Eve i zmije napravivši željezno drvo sa zmijom koja u ustima drži jabuku, aludirajući na to da na svijetu nema bezgrešnih ljudi. Također, u dvorištu kuće napravio je zavjetnu kapelicu svetom Anti.

Svestrani Hercegovac jednom je prilikom izjavio da je riješio vječitu dilemu: Što je starije? Kokoš ili jaje? ”Dvadeset godina sam razmišljao o tome i došao do rješenja. Kokoš je starija. Prvo je ona došla, pa poslije nje 30 minuta pivac, a tek ujutro jaje. Vjerujte mi!”

Izumio je uređaj koji hvata gromove i njihovu energiju skladišti u veliki akumulator. Svoje obradive površine i bašče zalijevao je sustavom vodenih topova koje je sam napravio te jednim prekidačem pokrenuo bi ih istodobno, a vodu je crpio iz svog 25-metarskog bazena. Nacrt ovog projekta i projekta vojnog oklopnog vozila ”Hrvatsko šilo” Čerčil je poslao u Institut Ruđer Bošković u Zagrebu, a Institut mu je uručio zahvalnicu. Uz bazen Čerčil se ponosio i dvama terenima za boćalište koji mogu primiti par stotina gledatelja.

Vinko Vujević Čerlić ostat će zapamćen po tome što je prvi u općini Ljubuški imao vlastiti automobil. Svoj crveni Ford Taunus iz Njemačke u Grab dovezao je 1965. godine.

Slao je dopise brojnim svjetski poznatim ličnostima: Billu Clintonu, Franji Tuđmanu, Helmutu Kohlu, Borisu Jeljcinu, Jacquesu Chiracu, papi Ivanu Pavlu II, da zaustave rat u Bosni i Hercegovini. ”Tražio sam da se zaustavi rat i da se bivša država raspadne na miran način. Želio sam da politički predstavnici sva tri naroda u BiH sjednu za stol i dogovore se kao ljudi, no ako se nisu mogli dogovoriti, onda je svatko trebao ići sebi, ali bez rata,” izjavio je Čerčil u jednom od brojnih intervjua.

Pisao je Georgeu W. Bushu kojem je predložio uvođenje ”zračnih maršala” na komercijalne letove prema SAD-u, na što je dobio odgovor iz ”Bijele kuće”. SAD su ubrzo uvele tu praksu da na letovima u zrakoplovu bude američki maršal u civilnoj odjeći, a je li im upravo Čerčil pomogao oko toga ili su to planirali prije Čerčilova pisma, nikada nećemo saznati.

Vinko Vujević Čerčil 1997. godine izdao je knjigu pod nazivom ”Kamen pjeva” u kojoj je objavio par stotina svojih autorskih pjesama. Pisanjem se počeo baviti 1954. godine za vrijeme služenja vojnog roka u Kučevu, a paralelno s time, od 1967. godine pa sve do svoje smrti bavio se ugostiteljstvom. Iza sebe je ostavio suprugu, šest kćeriju, trinaestero unučadi i četvero praunučadi.

Nakon posjete njegovoj kući, jedna novinarka je napisala: ”Jer svatko onaj tko je bar jednom svratio u njegov čarobni obiteljski dom u Grabu zna da život s Čerčilom i bez Čerčila ne može nikako biti isti.”